By May 25, 2013 0 Comments

Kako se zaštititi od bolesti i štetočina kod sobnog cveća

Ako želimo naše sobno bilje održati zdravim, moramo mu osigurati sve potrebne životne uvjete. No usprkos najvecoj njezi i pažnji često se dogodi da na biljci primijetimo razne promjene na temelju kojih zakljućimo da je biljka bolesna ili napadnuta od stetocina.

Bolesnu biljku, ako do bolesti nije došlo uslijed pomanjkanja hraniva, moramo prestati dohranjivati. Zatim je dobro da je lskopamo iz lonca i drvenim štapićem oslobodimo korjencice iz zemlje. Ako pronađemo da su nam neki korjenčići poceli gnjiti lli su vec sagnji odstranimo oštrim nožem sva oštećena mjesta i posipamo prašinom od drvenog ugljena. Biljku nakon toga presadmio u pjekovitu zemlju u što manji lonac. Zemlju nakon presađivanja samo umjereno vlažimo, a za toplih dana biljku prskamo. Gnojenje moramo do daljega potpuno obustaviti.

Ako nam se na cvjetnom loncu zacepi odvod za vodu, biljka može sagnjiti. pa moramo o tom voditi brigu i povremeno pomocu drvenog štapića provjeravati da li je drenaza u redu.

bolesti sobnog cveca

Ispadanje lišća ne mora uvijek biti znak preobilnog ili preoskudnog zalijevanja. Cesto se to javlja ako biljke drzimo na suiviše toplom ili svijetlom mjestu i obratno. Biljke treba pazljivo promatrati, pa će se brzo otkriti što ih smeta.

Smeđe ili žute mrlje na listu mogu nastati usljed prejakog sunčanog svjetla i topline. Kod osjetljivog bilja, kao gloksinije afričke liubice itd. javljaju se mrlje, ako lh zahjevamo pa ako su previše izložene svjetlu, list im poprimi blijedu bolesnu boju.

Razne gljivice prouzrokuju na sobnom bilju oboljenja, kao što ie pepelnica, koja se javlja u obliku pepeljaste naslage na stabliici i listu Isto se tako javljaju na sobnom bilju razne rđe, našoj trgovačkoj mreži možemo nabaviti sredstva za suzbijanje ovih bolesti, a kod upotrebe moramo se točno pridrzavati upute na omotu.

Gljivice izazivlju i gnjilenje raznih dijelova biljke, a najcesce korijena. Takve gnjile dijelove treba odmah do zdravog odrezati, a rane posuti ugljenom prašinom.

Na lišću, stabljici, a često i čitavoj biljci, mogu se pojavi razne promjene, deformacije, zakržljanja i pjege, izazvane raznnn virusima. Ako je biljka jako napadnuta, najbolje ju je spaliti , a kod slabijih napada oboljela mjesta odrezemo i unistimo.

Neka nam bude pravilo da svaku oboljelu biljku uklonimo iz doticaja s drugimstetocine na sobnom bilju sobnim biljem. Najbolje je da je smjestimo u drugu prostoriju, a ako smo je doticali, treba ruke dobro oprati prije nego dođemo u dodir s drugim biljem. Ako moramo oboljele biljke baciti, najbolje je da ih spalimo, zemlju u kojoj su rasle treba ukloniti iz kuće, a posude u kojima su bile dobro oprati u kipućem lugu.

Više brige nego bolesti, koje su kod sobnog bilja najčešće posljedica lošeg postupanja, zadaju nam razni štetnici na sobnom bilju. To su, u prvom redu, razne uši, od kojih su najćešća štitasta uš i zelena lisna uš. One sišu biljne sokove, i na taj način oslabljuju biljku, a jer se vrlo brzo množe, moraju se vrlo savjesno suzbijati. Naročito se namnože zimi, jer im prija suhi topli zrak, a napadaju sve bilje, a naročito u velikoj mjeri palme, oleandre, aralije, launise, sve zeljasto bilje.

Protiv njih se borimo pirskanjem kemijskim sredstvima koja možemo u trgovini nabaviti. Kod jakog napada štitastih uši nije dovoljno bilje samo prskati, već ga treba i oprati rastopinom zaštitnog sredstva. Kod pranja treba biti vrlo pažljiv i prati sve nadzemne dijelove biljke, a list s obje strane. Prskanje treba ponoviti dva do tri puta u razmaku od jednog tjedna, jer se iz odloženih jajašca neprestano razvijaju nove uši. Kod primjene sredstava za prskanje treba se držati uputa na omotu i pažljivo raditi, naročito ako su sredstva otrovna za ljude. Prskati treba vani u vrtu, na balkonu ili u kupaoni, da se ne ošteti pod i namještaj.

Za usipješno suzbijanje lisnih i štitastih uši može se .upotrijebiti hemijsko sredstvo Albolineum, koje se može nabaviti u trgovinama sjemena i zaštitnih sredstava, koja se primjenjuju u poljoprivredi. Sobne biljke prskamo ili peremo sa 1,5―2% otopinom albolineuma.

Vrlo sitan i opasan nametnik je trips. Odrasli insekti lete, a najcešce se zadržavaju s donje strane lista, pa ćemo ih lako otkriti po karakterističnim izmetinama sjajne crne boje sličnim izmetinama muhe. Napadaju ciklame, azaleje, palme, dracene, fikus, afričke ljubice i mnoge druge biljke. Napadnuti listovi pozute i uvenu i konačno otpadnu. Uništava se prskanjem s otopinom 1,5% lindana (100 1 vode 1,5 dcl).

Bijelih crvića tzv. colembolla ― kolembola koji izlaze iz cvjetnih lonaca u kojima je biljka već dugo nepresađena, najlakše ćemo se nješiti ako biljku presadimo u svježu, zdravu zemlju. Kod presađivanja treba svu staru zemlju pažljivo ukloniti. Ti crvići ne jštete direktno biljci, ali njihova pojava znači da su biljke prevlažne.

Samo zdrave biljke su lijepe, pa zato moramo nastojati da nam i naše sobne biljke budu uvijek čiste i zdrave. Svaku novu biljku, I bilo da smo je kupili ili smo je dobili na poklon, moramo pažljivo pregledati prije nego ju unesemo u našu kućnu zbirku.



Tags:, ,
Posted in: Korisni saveti

Post a Comment

error: Sadržaj je zaštićen !!
shared on wplocker.com