Fikus

Spada među najpoznatije sobno bilje. Uzgaja se već niz godina a iza drugog svjetekog rata fikus postaje iz godine u godinu najtraženija sobna biljka.

Fikus je porijeklom iz tropskih krajeva, a botanički je srodan s običnom smokvom (Ficus carica). Ima nekoliko vrsta fikusa koji dolaze u obzir za uzgoj u sobi, a opisat ćemo ih kasnije. Uglavnom, sve zahtijevaju istu njegu.

Nije opravdano mišljenje da je fikus teško održati u stanu i da je on vrlo osjetljiv. Treba paziti na nekoliko temeljnih pravila kod. njegovanja, pa će ova biljka dekorativna izgleda čitav niz godina biti pravi ukras naše sobe. Fikus raste srazmjerno polagano, što nam omogucuje da čitav niz godina uživamo u našem ljubimcu.

Fikus je biljka, koja voli puno svjetla; a najviše joj odgovara mjesto gdje joj svjetlo pada odozgo. Zato ga nećemo smjestiti na ormar ili visoki stalak, nego je najbolje da stoji na niskom stalku ili na podu uz prozor. Treba, ga zaštititi od žarkog ljetnog sunca. Zimi mu najviše odgovara temperatura od 10-15°C i umjereno zalijevanje odstajalom vodam. Lišće mu treba ljeti i zimi jedanput tjedno obrisati vlažnom spužvom, a iza toga obrisati i osvjetlati suhom vatom. Tako njegovani. listovi su svijetli i predstavljaju pravi ukras biljke. Ako fikus držimo u prohladnoj prostoriji, a uz to preobilno zalijevamo, listovi požute i konačno počinju jedan po jedan otpadati.

Isto se događa ako fikus gladuje, tj. ako ga dugo nismo presadili, a nikad ga ne dohranjujemo otopinom gnojiva. Zimi treba paziti kad zračimo sobu, da naš fikus ne bude izložen struji hladnog zraka. Općenito ga treba čuvati od propuha. Da još jedanput ukratko ponovimo fikus moramo zimi držati na svijetlom, ne prehladnom mjestu, zaštićenu od propuha i struje hladnog zraka, te samo umjereno zailijevati. Ako nam fikus zimi objesi lišće, najčešće će biti uzrok prevelika vlaga zemlje u cvjetnom loncu.

U proljeće treba: fikus obilnije zalijevati i svakih 14 dana prignojavati blagom otopinom gnojiva. Ako je lonac prerastao, moramo ga presaditi u nešto veći, ali treba paziti da ne bude prevelik. Fikus dobro uspijeva u smjesi listovače, klijališne zemlje i rječnog pijeska. Iza presađivanja treba samo oprezno zalijevati dok se biljka me zakorijeni. Svakako ga treba u proljeće smjestiti na što svijetlije i sunčanije mjesto. Ljeti ga možemo, od lipnja do rujna, iznijeti na balkon ili u vrt, ali uvijek na polusjenovito mjesto.

Fikus se razmmožava reznicama. Ako biljci odrežemo vrh radi razmmožavainja, onda ,se biljka razgnana. I ovako granati fikusi su vrlo lijepi, ali treba više mjesta u sobi, pa su najviše uobičajeni već s obzirom na najčešće skučeni stambeni prostor fikusi uzgojeni samo na jednu granu. Obično se fikusi ne razmnožavaju kod kuće, ali ljubitelji koji već imaju neko iskustvo mogu pokušati. Najsigurniji način je tzv. margotiranje, a primjenjuje se najčešće kod fikusa kojima je otpalo lišće a vrh je lijep i zdrav, ili ako nam je fikus previsok. Stabljika fikusa zareže se iispod lista. U prorez se može metnuti mali kamenčič da rana ne zaraste suviše brzo. Oko tog mjesta se omota vlažna mahovina, a oko nje omot neke konzerve ili je još bolje obaviti komadićem plastične folije. Mahovina mora biti stalno vlažna.

Nakon 6-8 tjedama stvore se korjeničići i fikus možemo tačno ispod omotača odrezati i posaditi u cvjetni lonac. Matičnu biljku kojoj smo odrezali vrh i dalje uzgajamo, pa će nam se na tom mjestu razgranati. Koji put se pokušava fikus zakorijeniti u vodi i to da se odrezani vrh utalcne ,u bočicu s vodom tako da je donji dio reznice uvijek u vodi. Ovakvu se bočicu drži na sunčanu mjestu i nakon mjesec dana pojave se korjenčići. Biljka se tada posadi u loncić. Međutim, takve biljke kad se iz vode izvade i presade u lonac sa zemljom vrlo često nazaduju i nisu tako lijepe kao biljke dobivene margotiranjem ili uzgojene u vrtlariji. Fikus je u stanu najbolje razmnožavati u toplim mjesecima kasnog proljeća ili pocetkom ljeta.

A sad nekoliko riječi o raznim vrstama fikusa, prikladnima za uzgoj u sobi.

Najraširenija je vrst Ficus elastica s duguljastim kožnatim zelenim lišćem. Ima i šareno-lisnih vrsta kao što je Ficus elastica var. aureo marginata. Ficus decora ima veće, široke tvrde listove s crvenkastim sjajem. Naročito je lijep mladi list kad se razvija iz svog izrazito crvenog ovoja. Ficus pumila (smokva penjačica) poznat i pod imenom Ficus stipulata ili Ficus repens, potječe iz Kine i Japana, ničim ne sliči na biljku koju zamišljamo kad pomislimo na Ficus elaistica. To je nježna biljka penjačica s malim, okruglim listićima. Ima zračne korjenčiće kojima se prihvaća za podlogu. Jednako dobro uspijeva u toplim i hladnim proistorijama. Vrlo je pogodan za cvjetne zdjelice, posude koje vise, a može se i penjati uz grane i zidove.

I Ficus rostrata je nježna biljka dugoljastih, šiljastih listova. Na svakom lisnom čvoru stvara se adventivno korijenje kojim se prihvaća za podlogu. Zelene sorte rijetko se uzgajaju, jer su bijelo-zelene panaširane sorte minogo ljepše. Lafco se razmnožavaju, jer izboji svagdje gdje dođu u dodir s vlažnom zemljom puštaju korijenje.

Granata vrsta Ficus australis, ikojih ima i panaširanih osjetljiviji su na hladnoću, a također izgledaju vrlo dekorativno. Lišće je kožnato, ovalno, zinatno manje nego kod uobičajenog Ficus elastica.

Vrlo lijepa, manje poznata vrsta, koja se u posljednje vrijeme sve više uzgaja, je Ficus lyrata ili Ficus pandurata s velikim 50-60 cm dugim listovima. Kod ove se vrste uvijek pojavljuje nekoliko listova brzo jedan iza drugog, a nakon toga vrh izgleda kao da je suh.

Iz ovog prikaza vidimo da postoji veliki izbor fikusa, pa ćemo među njima sigurno naći biljku kojom ćemo obogatiti našu zbirku sobnog cvijeća.

Tags:cveće, gajenje, nega, održavanje, sobno cveće, u saksiji, ukrasno bilje, uzgajanje, uzgoj