Saveti za zalivanje sobnog cveća i bilja

Da biljka ne može živjeti bez vode potpuno je jasno, pitamo se samo koliko, kada i kakva voda treba našim sobnim biljkama. Potreba za vodom je kod biljaka prilično specifična, pa je u specijalnom dijelu kod svake vrste označeno voli li mnogo vode ili je treba samo oprezno zalijevati. Isto je taiko naglašemo koje biljke treba zalijevati samo mekom vodom ili kišnicom, jer ne podnose vapno.

Teško je govoriti općenito kad je u pitanju zalijevanje sobnih biljaka. Međutim, pravilo je da sobne biljke zalijevamo prema temperaturi prostorije u kojoj se nalaze, obilnije u loženoj, nego u neloženoj prostoriji, više ljeti, nego zimi. S malim izuzecima, kao što su ciperus, kokos palma, filodendron, sobne biljke ne podnose da im u podlošku stoji voda, jer redovito dolazi do gnjiljenja korijenja. Zato biljke koje traže vlažni zrak stavljamo u veći podložak s vodom na okrenuti cvjetni lonac ili podložak, tako da lonac u kojem biljka raste ne dodiruje vodu.

S vremenom se kod uzgajatelja razvije stanoviti osjećaj .kad treba biljku zalijevati i koja je količiina vode potrebna pojedimoj biljci. Na žalost, često su za to potrebna i dosta skupa iskustva, jer najviše sobnih biljaka propadne zbog preobilmog zalijevanja, a da se ne govori o drugim posljedicama nepravdlnog zalijevamja: zastoju u rastu, zakržljavamju, i zastaloj cvatnji itd.

Kod preobilmog zalijevanja sve se pukotine u zemlji koja ispunjava cvjetni lonac napune vodom, a time se istisne iz njih zrak, neophodno potreban korijenju. Buduci da, naročito u gradu, najčešće zalijevamo vodom iz vodovoda, koja je tvrda, tj. bogata vapnom, zemlja će u loncu postati alkalična. Sve biljke koje uspijevaju samo u zemlji kisele reakcije osudili smo time na neizbježivu propast ako ne poduzmemo izvjesme mjere da to izbjegnemo. Budući da mije važna samo količima vode koju biljci dajemo nego i njen hemijski sastav, morarno vodi za zalijevanje obratiti najveću pažnju.

Najidealnije je, da naše sobne biljke zalijevamo kišnicom, što je u gradu gotovo nemoguće. Zato si moramo pomoći tako da zailijevamo prokuhanom vodom, ili da u vodu stavimo nešto treseta pa pustimo da stoji 24 sata, a onda čistu vodu odlijemo i upotrijebimo za zalijevanje. Možemo si pomoći i tako, da 1―2 puta tjedno u vodu za zalijevanje dodamo na 1 1 vode na vršku noža nešto superfosfata. Ove mjere moramo poduzeti gotovo kod svega sobnog bilja. Izuzetak čine kaktusi, osim lisnih kaktusa, zatim kompanula ili sobni zvončić, cinerarija i sansiviera, koje podnose vodu iz vodovoda.

Pravila kod zalivanja cveća

Pravilo broj 1: ne zalijevati tako, da cvjetni lonac stalno stoji u podlošku ili u ukrasnom loncu punom vode.

Pravilo broj 2: zalijevati po moguonosti kišnicom, a ako je nemamo treba poduzeti nešto da smekšamo tvrdu vapnenu vodu iz vodovoda.

Pravilo broj 3: zalijevati uvijek odstajalom vodom, koja mora imati bar temperaturu prostorije u kojoj se bilje nalazi, a još je bolje ako je nešto toplija. Zalijevanje hladnom vodom i ljeti i zimi prouzrokuje kod biljaka više štete, nego što mislimo.

Uz malo pažnje, koja će nam s vremenom prijeći u naviku, lako ćemo zadovoljiti zahtjeve pod 2. i 3, ali i pogoditi pravi čas kad biljku moramo zaliti, ostat će dulje vremena za svakog uzgajatelja otvoreno pitanje. Da to ustanovimo, nije dovoljno uvijek opipati samo površinu zemlje u loncu. Naime, može se dogoditi i da je zemlja u dubini lonca vlažna, a samo najgornji sloj, uslijed topline i suhog zraka u sobi, suh. Obratno, ako često samo površinu zalijevamo, bit će nam površina zemlje tamna i vlažna, a ostala zemlja potpuno suha. Zato je dobro, ako nismo sigurni da li moramo biljku zaliti ili ne, da kucnemo po loncu. Ako je zvuk jasan, znači da je zemlja suha, i biljku moramo odmah zaliti, dok mukao zviik označuje da u zemlji ima dovoljno vlage. Ako još uvijek nismo sigurni, možemo manje lonce oprezno isklopiti tako da udarcem lonca o rub stola pažljivo izvadimo biljku zajedno s grumenom i tako ustanovimo da li je zemlja suha ili ne.

Kod zalijevanja moramo uvijek paziti na doba mirovanja kođ pojedinih vrsti sobnog bilja. Ako želimo da nam se biljke normalno razvijaju, i redovito svake godine cvatu, treba za vrijeme mirovanja obustaviti zalijevanje ili ga svesti na najmanju mjeru već prema uputama za pojedine vrste, kako je opisano u specijalnom dijelu. Naprotiv, u doba najbujnijeg rasta i cvjetanja, sve biljke osobito one s mnogo lišća i cvjetova trebaju puno vode, a neke treba zalijevati i dva do tri puta dnevno, kao npr. azaleje, hortenzije i sl. Biljke sa slabim korijenom i koznatim lisćem, s dlačicama ili bodljikama kao što su kaktusi i ostali sukulenti, sansdvijera i sl., ne trebaju tako mnogo vode, premda ih ljeti treba obilnije zalijevati nego zimi. Neke pak sobne biljke, kao npr. kala, ciperus, adiantum, kokos palma, traže da im u podlošku stalno stoji voda.

Većina sobnog bilja najbolje uspijeva kad je zemlja u cvjetnom loncu umjereno vlažna. To je naročito tesko postići zimi, kad je zrak u loženim sobama, a pogotovo ako se griju centralnim grijanjem, vrlo suh, pa se kroz porozne lonce brzo isparuje vlaga iz zemlje. Mnoge osjetljive biljke stradaju zbog suhe zemlje a uzgajači, u želji da to spriječe, zalijevaju ih tako obilno, da im korijenje sagnije zbog preobilne vlage. Naglo isparivanje mozemo donekle spriječiti, ako lonce sa sobnim biljem metnemo u veće lonce pune treseta, pa zalijevamo samo indirektno, tj. zalijevamo treset.

Ako nam se dogodi da nam se zbog propusta u zalijevanju koja sobna biljka osuši, stavit ćemo je u kupku, tj. u veću posudu punu vode i ostaviti je u njoj tako dugo, dok se zemlja ne natopi, tj. dok s površine zemlje u cvjetnom loncu ne prestanu izlaziti mjehunći zraka. Kod većih obješenih posuda s biljkama, možemo si pomoći tako da među bilje ukopamo 2-3 mala cvjetna lončića, kojima otvor zatvorimo voskom ili glinom, napunimo ih vodom pa nam oni služe kao neka vrsta rezervoara za vodu.

Nije svejedno u koje doba dana zalijevamo sobne biljke. Zirni je najbolje zalijevati ujutro, da se do večeri zemlja malo osuši, a za toplih ljetnih dana treba paziti da se bilje u kući ili u vrtu, na balkonu. ili terasi nikad ne zalijeva za najjačeg podnevnog sunca. Najbolje je zalijevati ujutro, a po potrebi i uveče. Moramo uvijek misliti na to da svako zalijevanje znači ohlađivanje zemlje.

Većinu sobnog bilja treba redovito prskati, naročito zimi kad je zrak u sobi uslijed topline suh, no i za toplih ljetnih dana, biljke su nam osobito zahvalne za ovu v.rst osvježenja. Tropske biljke, naučene navlagu tropskih prašuma, moramo češće prskati toplom vodom. Isto tako treba redovito prskati kaktuse i ostale sukulente u doba rasta, jer je u njihovoj dalekoj domovini u to vrijeme kišno doba. Prskati i zamagljivati treba uvijek prije podne, osim u izgrađenom cvjetnom prozoru. Veće otporne biljke možemo staviti u kadu i oprati ih tušom. A sve sobne biljke možemo ljeti iznijeti van na toplu ljetnu kišu.

U vrijeme cvatnje biljke ne prskamo ni ne zamagljujemo, da ne oštetimo cvijet. Neke sobne biljke, kao afričke ljubičice, gloksiniije, begonija-reks i sl. ne smijemo ni po listu vlažiti, jer dobiju mrlje pa izgledaju bolesne i neugledne.

Još jedan problem muci svakog uzgajatelja sobinog bilja, a to je pitainje zalijevanja bilja za vrijeme godišmjeg odmora, ako otputuje na dulje vrijeme. Za nekoliiko dana možemo našim sobnim biljkama osigurati potrebmu vlagu tako da ih metnemo u kađu u koju pustiimo malo vode. Biljke složimo tako da do njih ne dopiire sunce, ako kupaonica ima prozor na sunčanoj strani. Možemo si pomoći i tako da prije odlaska bilje obilrno zalijemo, a onda zemlju u loncu pokrijemo vlažnom mahovimom ili da lonac sa zaljevenom biljkom stavimo u veći lonac pun vlažne mahoviine ili treseta. Može se u rupu za odvod vode na loncu utaknuti stijenj, kojim biljka onda siše vodu iz podloška. Kod biljaka u bačvicama ili sanducima bocu bez dna punu vode utaknemo grlićem u zemIjiu, pa na taj načim osiguramo najnužniju vlagu.