Ciklama
Uz priimulu od svih cvatućih lončanica ciklama je zimi najomiljenija. Potječe s otoka Rodosa i Cipra, a ciklame naših i perzijskih šuma samo su joj srodnici.
Često nabavimo ili dobijemo na poklon prekrasne prmjerke sa 10 i više cvjetova i puno pupoljaka, okruženih lijepim, zdravim lišćem. Međutim, kad tu lijepu biljku donesemo kući i postavimo je usred stola da bi joj se sa svih strana mogli diviti, vrlo često se događa da već za nekoliko dana listovi požute ili se objese, cvjetovi počnu venuti, a srce biljke s pupovima i mladim listovima pljesnivi, pa oni vise i opadaju.
I tako nam naša. lijepa ciklama prouzroči više brige i žalosti nego veselja, jer je već nakon kratkog vremena moramo baciti. Pa ipak, praviino držane ciklame cvatu mjesecima, od kasne jeseni pa sve do proljeća, krasnim cvjetovima najrazličitijih boja, od bijele do ljiubičasto-crvene, i oblika koji često nalikuju na cvjetove orhideja.
Eto u čemu je tajna. Ciklamu ne smijemo držati u pretoploj sobi sa suhim zrakam. Najibolje ju je držati između prozorskih krila. U tom slučaju podmetnemo pod lonac daščicu da joj ne puše. U vrlo hladriim noćima zaštitimo je s vanjske stirane komadom novinskog papira koji metnemo uz staklo, a unutarnje krilo prozora ostavimo otvoreno. Ako je ne možemo staviti između prozora, držimo je u svježoj neloženoj sobi kod 10-14° C, ,uz sam prozor, na punom svjetlu. U svakotm slučaju, ako je držimo u loženoj sobi, treba da je što dalje od peći i izvora topline, a što bliže prozoru.
Ciklame je najsigurnije natapati odozdo iz podloška, koji napunimo mlakom mekom (kišnicom) vodom. Voda koja nakon jednog sata zaostane u podlošku mora se odliti, jer inače počne gnjiliti korijen, a lišće u tom slučaju požuti. Ako je zalijevamo odozgo, a dani su tmurni i bez svjetla, što je zimi gotovo redovito, dolazi do razvitka plijesni u srcu biljke. Jedino ako smo prisiljeni držati ciklame u prostoriji s centralnim loženjem, možemo’oprezno zalijevati odozgo, ali uvijek uz rub lonca, a nikad u srce biljke. Zalijevamo uvijek temperiranom vodom, jer nijedna biljka ni ljeti ni zimi ne podnosi hladnu vodu izravno iz vodovoda.
Ako se lišće ciklame objesi a cvjetovi počnu venuti, znači da smo našu biljku premalo zalijevali. Zato je stavimo u dublju posudu pimu mlake kišnice ili snježnice i pustimo je tako dugo dok prestanu izlaziti mjehurićizraka iz cvjetnog lonca.
Sve uvele listove i ocvale cvjetove moramo odmah ukloniti. Nije dobro da ih režemo, već ih moramo lagano zakrenuti i otkinuti.
Nakon cvatnje biljka više nije lijepa, pa je redovito bacamo. Međutim, pravi ljubitelji pokušavaju pravilnom njegom održati svoju ciklamu i dogodine uživati u njenu cvijetu. Ako se u tome uspije ciklama u drugoj godini cvate obilnije, cvijet je manji, a listovi nisu tako bujni, što umanjuje ljepotu biljke.
Ako se odlučimo na to da našu cilamu i nadalje zadržimo, onda nakon cvatnje lonac s gomoljem i preostalim lišcem držimo u sobi u kojoj se ne loži i samo je oprezno zalijevamo, ali više ne prihranjujemo. Najbolje ju je držati na svijetlom mjestu ali bez sunca. Polovicom ljeta ona izgubi sve listove i sada nastupa vrijeme mirovanja. Najbolje je da je smjestimo na sjenovito mjesto u vrtu. Ondje je uglavnom zalijeva kiša, ali za jako vrućih dana ipak je treba zaliti da se gomolj ne osuši.
U kolovozu presadimo gomolj u isti lonac, u smjesu zemlje za ciklame koju je najbolje nabaviti kod vrtlara, a sastoji se uglavnom od listovače, livadnjače i treseta. Prije sadnje odstranimo staro korijenje i zemlju s gomolja, kojeg posadimo tako da mu gornji dio viri iz zemlje. Ispočetka samo malo vlažimo, a kad se pojave listići, počinjemo ciklamu normalno zalijevati. Prije mraza unesemo biljku u neloženu svijetlu prostoriju i stavimo je na prozor. Sada možemo početi s prihranjivanjem. Kada će ciklama procvaisti ovisi o tom kakvu sortu imamo, ranu, srednju ili kasinu, a u svakom slučaju procvate nešto kasnije od biljaka, koje su uzgojene iz sjemena kod kojih cvatnja počinje u mjesu rujinu.
Subscribe
If you enjoyed this article, subscribe to receive more just like it.
Imam ciklamu bele boje. Posle pola godine, kako je islo leto, a njoj listovi zuteli a cvetovi davno opali i imao sam dugo tako samo listove. Onda resim da je presadim iz sobne saksije u zardinjeru na terasi,koja visi sa ograde terase tako da kisa moze zalivati bilje. Ljudi moji ona sad buja kao korov a kako je jesen dolazila izbilo je mnostvo cvetova. Imala je pojedine listove velicine kao oni od zelene salate. Jos samo da kazem da je terasa u hladu, okrenuta ka severu. Nisam bad siguran sta da radim na zimu? Verovatno je necu unositi nego samo skloniti u natkriven deo terase.
Pozdrav svim ljubiteljima cveca.