Kaktusi

Kaktusi su već čitav niz godiina vrlo omiljene biljke, a zbog svog, većinom ograničena rasta, specijalnih egzotičnih formi i skromnih zahtjeva stiču među uzgajačima cvijeća u sobi sve veći broj ljuibitelja. Možemo s pravom reći da moda kaktusa nikada ne prestaje, pa ima mnogo uzgajača koji s pravom strašću sabiru ove zanimljive, egzotične biljke. Premda svaka vrsta ima i neke svoje specifične zahtjeve ipak ima i općenitih pravila za uzgoj.

Kaktusi se mogu uzgajati u malim cvjetnim loncima a mogu biti posađeni u skuipinama u manjim ili većim posudama tzv. sobnim vrtićima.

Kao što je spomenuto, kaktusi nagomilavaju rezervu vode u stabljici, a listove su izgubili, odnosno pretvorili su ih u bodlje i dlake koje ih zašticuju od životinja i od isparivanja.

Nemoguće je ovdje opisati sve mnogobrojne vrste kaktusa pa ćemo se zadržati na onima, koje se najčešće uzgajaju u stanovima.

Echinopsis je rašireni kaktjus kuglasta obliika s puno brazda. Pokrit je bodljama koje ― već prema sorti ― mogu biti dulje ili kraće. Stariji primjerci cvatu prekrasnim ljevkastim cvjetovima sličnim cvjetovima »Kraljice noci«, samo sto cvatu od ranog jutra do popodne. Ćesto puta na jednom kaktusu.

Razlnnožava se lako mladim izbojima koje oprezno odvojimo od stare biljke i kad se osuše, stavimo ih u plitku posudu na oštri pijesak, gdje se brzo zakorijene.

Leti ove kaktuse držimo na suncu i obilno ih zaljevamo a zimi dok miruju, najbolje ih je držati u hladnoj prostonji, zastićene od smrzavanja, a zalijevati ih tek toliko da se korijen. sasvim ne osuši. Presađuju se kao i svi kaktusi ― rijetko svakih nekoliko godina. Za presađivanje je najbolje uzeti tzv. zemlju za kaktuse koju možemo nabaviti kod vrtlara. Ona se sastoji, uglavnom, od propusne mrvičaste gline, pomiješane s krhotimama cigle. .

Kaktusi trebaju u pravilu malo dušika, pa ih gnojimo rijetko i vrlo razrijeđenim otopinama gnojiva, a zimi, za vrijeme mirovanja gnojenje sasvim obustavimo. Nakon presađivanja treba lh samo vrlo oprezno zalijevati, dok se na vrhu ne pojave nove bodljiike na svijetlozelenoj podlozi. To je znak da se biljka zakorenila i počela svoj normalni razvoj, pa je nakon toga mozemo redovito zalijevati. Presađivati je najbolje u proljece.

Epiphyllum truncatum, epifilum trunkatum poznat je pod imenom Zygocactus truncatum, zigokaktus trunkatum. Ova vrsta kaktusa koja zapravo ne sliči na kaktus, cvate usred zime u piosincu . Cvjetovi podsjećaju na cvjetove fukisije, crvene su boje imaju veliki snop dugih prašnika. Ono sto smatramo listovima kod ovog kaktusa, zapravo je stabljika u koju sprema vodu Porijeklom je iz Brazilije, gdje raste na velikimstablima u prasumi.

Zato razvija slabi korijen i mozemo ga uzgajati u plicim zdjelcama S obzirom na svoje porijeklo voli sjenu i vlagu, a ne podnosi izravno jaiko sunce. Isto taiko ne podnosi vapnenu zemlju ni gnojiva a najbolje je da za zalijevanje i prskanje upotrebljavamo kišinicu ili snježnicu.

Nakon cvatnje pustimo kaktus da miruje. Listovi su mu mlahavi i obješeni, pa ga zato samo povremeno zalijemo a s dohranjivanjem prestanemo. To je prvo mirovanje U proljece kad listovi otvidnu i počnu tjerati novi lzboji, kaktus obilno zaljevamo i prskamo kišnicom te povremeno dohranjujemo otopinom gnojiva u kojem nema vapna. Ljeti ga možemo iznjeti na prozorsku dasku, balkon ili vrt, ali na zasjenjeno mjesto Od kolovoza nastupa drugo mirovanje.

Prestanemo dohranjivati, zaljevamo umjereno tek toliko da nam se grumen ne osusi. Cim se pojave sitni pupovi, zalijevamo obilnije, dohranjujemo i češće prskamo mlakom kišnicom, jer se na taj način potpomaže razvitak pupova. Kaktus držimo u sobi na prozoru, i najbolje da ga laganom zavjesom zaštitimo od prejakog sunca. Nakon stvaranja pupova nije ga uputno pomicati, jer uslijed velikih promjena u temperaturi ili propuha, često zbaci pupove i cvatnja nam je za ovu godinu propala. Nakon cvatnje postupa se kao što je prije opisano. Epiifilum nije potrebno često presađivati, naročito starije primjerke. Za presađivanje uzima se smjesa listovače, livadnjace i klijališne zemlje, kojoj se doda pijeska i zrele ilovače.

Razmnožavati se može lako, taiko da se izrasli list utakne u vlazni pijesak. Zakorijeni se vrlo brzo. Lijepi primjerci, u obliku drvca, dobiju se ako se cijepi na podlogu Pereskia, ali to treba prepustiti stručnjaku vrtlaru.

Cereus. Cereusi su isto tako vrlo raširena vrsta kaktusa. Dugoljasta zadebljala stabljika pokrita je bodljama, koje se kod svake vrste razlikuju po dužini i smještaju. Kod sorte Ceretus straussi lli Cephalocereus senilis razvile su se umjesto bodlji duge bijele dlake. Vrlo je interesantna sorta Astrophytum ili biskupova kapa. Po obliku je upravo bizaran Cereus peruvdanus var. monstruosus. Ovamo spada i Cereus grandiflorus, kraljica noći, koji ubrajamo među najljepše kaktuse ove vrsti.

Mammillaria su također raširene vrste kaktusa, a u proljeće nose vjenčić zvjezdastih cvjetića.

Opuntia indijska smokva, gospina pogača je isto tako poznata vrsta kaktusa. Neke sorte kod nas u Dalmaciji slobodno rastu Uzgaja se zbog naročitog oblika stabljike, koja često poprima najneverovatnije oblike. Razne vrste opuncia imaju specifični poređaj bodljika, koje su kod nekih vrsta vrlo sitne, i neugodne kad uđu u kožu. U narodu su zbog toga poznate i pod imenam »svekrvm jezik«. Ako se kod presađivanja ili kod njege kaktusa nepažnjom ubodemo na sitne bodljike koje ne možemo izvaditi .pincetom, onda je najbolje na to mjesto kapnuti kap rastopljenog voska od svijeće. Kad se vosak ukruti, pažljivo se skine, a s njim se skinu i sitne bodljike kaktusa.

Sve opuncije vole laganu propusnu pjeskovitu zemlju. Uzgajamo,ih kao druge kaktuse. Ljeti ih treba držati na sunčanom i zracnom mjestu i obilno zalijevati, a zimi je najbolje ako ih drzimo u svijetloj neloženoj sobi što je temperatura prostorije niza, manje ih zalijevamo.

Međiutim tzv. lisne kaktuse spada Pbyllocaotus, koji se odlikuje liiepim i obilnim cvatom.

Ovaj kaktus, koji potječe iz Meksika i srednje Amerike naucen je na hladnu i suhu klimu, pa ga zato zimi drzimo kod 10―12 C i samo rijetko zalijevamo. Kroz to vrijeme mirovanja razviju se cvjetni pupovi koji se kasnije u toploj sobi rascvatu u prekrasne cvjetove raznih tonova crvene, narancaste, zute i bijele boje, sto ovisi o sorti.

Kad u mjesecu veljači napupali kaktus unesemo u toplu sobu, ne smijemo ga micati i okretati, jer nam se moze dogoditi da ponpovi otpadnu. Nakon cvatnje držimo kattus na svijetlu, od jakog sunca žaštićenu mjestu, i obilno ga zalijevamo kisnicom. Ako nam izboji na kaktusu postanu predugi, mozemo ih prikratiti. Na taj način podstičemo razvitak cvjetnih pupova. Ljeti mozemo filokaktus iznijeti na balkon ili u vrt. U sobi ga moramo drzati na otvorenu prozoru i često prskati. Polovicom kolovoza pocinjemo ograničavati zalijevanje, jer počinje vrijeme mirovanja

Ako nam kaktus usprkos pravilne njege zimi ne cvate redovito, znači da gladuje, pa ga moramo presaditi u smjesu listovace,vrtne zemlje i pijeska.

Razmnozavamo ga vrlo lako lisnim reznicama, koje utaknemo u prije spomenutu smjesu zemlje. Dobro je lonac s reznicom staviti u veći cvjetni lomac napumjen tresetom, tako da se indirektnim zalijevanjem izbjegne .stvaranje plijesni.

Ova je vrsta kaktusa kod nas dosta rasirena, pa se cesto puta, naročito na selu, mogu naći prekrasni izrasli primjerci.

Premda svaka vrsta ima i neke svoje specihcne zahtjeve, ipak na temelju općih uputa možemo, uglavnom, s uspjehom uzgajati sve vrste koje se na našem tržištu mogu nabavati.