Gesnerija
Porijeklom je iz Amerike, a ime je dobila po švicarskom liječniku i botaničaru Konradu Gesneru. Kao i ostale sobne biljke iz ove porodice, gesneria se odlikuje mekim, sočnim, zelenim dlakavim llšćem. Na vrhovima izboja nosi vatreno crvene cvjetove, cjevastog oblika, koji su zrakasto poredani i oko 6 cm dugački. Cvate ljeti, pa ako je za vrijeme cvatnje dohranjujemo, cvat traje čitavo ljeto, sve do jeseni.
Kad gesnerija ocvate, prestanemo je postepeno zalijevati, a možemo je držati na suncu. Listovi uvenu i otpadnu. U loncu ostane gomolj, koji ovako u zemlji posve suh prezimi na zračnom mjestu, kod temperature od oko 10°C.
U veljači ili ožujku ibiljka se počne buditi. Kad to primijetimo, otresemo staru zemlju s gomolja i posadimo ga ponovo u isti lonac i to u mješavinu grube šumske zemlje, listovače, treseta i oštrog pijeska. Najbolje je ako nam tu mješavinu priredi stručnjak, vrtlar. Treba paziti da igomolj ne posadimo preduboko, a odozgo ga ne pokrijemo zemljom.
Ispočetka je gomolju potrebna samo toplina i nešto vlage. Najbolje je da lonac s gomoljem smjestimo na kamin ili radijator i samo umjereno zalijevamo. Kad započne rast biljke i pojave se mlađi izboji, treba gesneriju staviti na puno svjetlo, na prozor ložene sobe. Sada treba postepeno sve više i više zalijevati i svakih 14 dana dohranjivati. Gesneriju, kao i gloksiniju, treba čuvati od direktnog šunčanog svjetla.
U punom rastu je zalijevamo temperiranom vodom, ali treba paziti da zalijevanje bude redovito i uimjereno, jer su gesnerije osjeCljive na suvišnu vlagu. Treba nastojati da kod zalijevanja voda ne prska po listovima, jer od toga nastaju na lišću smeđe mrlje i bi’ljka gubi Ijepotu. Gesnerija najbolje uspijeva u cvjetnom prozoru, ali ako je držimo zaštićenu i na toplom može i .u sobi vrlo lijepo uspijevati. Naročito treba paziti da je u vrijeme cvatnje redovito i dosta zalijevamo i dohranjujemo.