Bromelija

Bromelije potječu iz prašuma Južne Amerike, a ime su dobile po skandinavskom botaničaru iz XVIII stoljeća Olansu Bromelu. U domovini žive na drveću kao epifiti. Korijenje im je slabo razvijeno, neke ga vrste gotovo i nemaju, a služi im u prvom redu za prihvaćanje za drvo na kojemu žive. Lišće im je debelo, kožnato i složeno u obliku lijevka, u koji bromelije spremaju vodu, pa se nazivaju još i »biljke cisterne«. Pomoću ljusaka na dnu nutarnje strane lista sišu vodu i u njoj otopljene hranjive tvari. Tek kada znamo sve ovo o životu bromelija u prirodi, možemo ih pravilno njegovati u sobi. Uzgajamo ih u malim loncima i redovito ih zalijevamo da grumen bude uvijek vlažan. Još važnije je da ih dnevno prskamo i da u lijevku koji tvore listovi bude uvijek nešto vode.

Kod većine ukrasnog bilja, zbog opasnosti od gnjilenja izbjegavamo zalijevanje u srce biljke, no kod bromelija to spada u redovitu dnevnu njegu. Cim je vrijeme toplije ili se soba jače zagrijava, potrebno je češće prskanje i lijevanje vode u rozetu. Za hladnih dana i u hladnijim prostorijama treba ih držati relativno suhima.

Bromelije se po građi cvijeta razlikuju od ostalih cvatućih biljaka. Cesto su cvjetovi sitni i neugledni, ali su zato pricvjetni listovi brakteje prekrasno obojene. Kod nekih sorta je i lijevak iznutra obojen crveno, a u njemu je sakriven cvijet. Gotovo bez izuzetka cvijet neobično dugo traje. Bromelije treba strpljivo uzgajati, jer vrlo polagano rastu, a zahtijevaju i prilično prostora. To je razlog da spadaju među najskuplje lonćanice. Međutim one postaju, zbog svoje izdržljivosti, malih zahtjeva i egzotična izgleda, sve omiljelije, pa će se na tržištu doskora pojaviti u većem broju.

Bromelije u sobi treba postaviti na toplo i svijetlo mjesto, ali tako da budu zaštićene od direktnog podnevnog sunca. Umjesto u cvjetni lonac možemo ih posaditi u komad kore od drveta. Korijen u tom slučaju obavijemo s malo zemlje i mahovine. Ovako pripremljene bromelije mpžemo objesiti pred prozor na komad bambusova’štapa, štb djeluje vrlo dekorativno i moderno.

Budući da ih ne možamo zalijevati, s obzirom na mjesto gdje ih držimo, treba ih često prskati, a ako nisu prevelike, jedanput tjedno čitave umočiti u posudu s mlakom vodom. Isto tako možemo ih usaditi u pukotine i rašlje komada drva ili panja i na taj način imitirati prirodu u njihovoj domovini pomoću tzv. epifitnog drva. Bromelija se može posaditi i u cvjetne zdjelice, gdje u kombinaciji s filoderudronom Skandensom, scindapsusom ili amjpelapsisom stvaraju vrlo efektan kontrast.

Bramelije se razmnožavaju sjemenjem, što je vrlo polagan i dugotrajan način, a može.se provesti samo u staklemcima. Nakon cvatnje bromelije u prirodi propadaju, ali prije stvore pomladak. Ako i naše bromelije imaju takve izboje, ostavimo ih uz matičnu biljku dok ne postanu napola tako velike kao matična biljka. Šakom mahovine obavijemq drvenasti dio koji veže matičnu biljku i izboj. Mahovinu stalno vlažimo pa se u njoj razviju korjenčiči nove biljke, koja se konačno odreže od matice i posebno posadi.

Kao što je spomemuto,bramelije još nisu kod mas jako raširene, ali ima predstavnika ove porodice, koje se i kod nas već dugo uzgajaju, kao Bilbergia nutans sa sitnijim lišćem i Bilbergia Leopoldil sa 25 cm dugim cvjetnim klasom. Bilbergija je vrlo otporna pa podnosi gotovo svako mjesto u sobi. Nije osjetljiva ako je povremeno ostavimo i bez vode. Samo ne podnoši niske temperature ispod 14° C. Da bi cvala, treba svijetlo mjesto, a ako ni nakon više godina ne cvate, znači da gladuje, pa je treba presaditi u novu zemlju. Kao i sve bromelije treba lakšu propusnu zeimlju. Najbolja je smjesa grube listovače, tresetne sječke, barske mahovine, korijenja paprati i komadića drvenog ugljena. Takvu zemlju za sadnju bromelija najbolje je nabaviti kod vrtlara.

Vriesea također ipripada u ovu skupinu isobnih biijaika. Potječe iz Brazilije. Uzgaja ise u cvjetnim loncima. Listovi su debeli, tvrdi te istvarajiu veliiku rozetu i lijevak. Cvat je žarkocrveno obojen. klas. Otpoma je i vrlo dekorativma.