Saveti za prihranjivanje sobnih biljaka

Često se i sami čudimo, kako može razmjerno velika lisnata ili čak cvatuća biljka uspijevati u malom cvjetnom loncu. Tako dugo dok biljka ima dovoljno hranjivih tvari u zemlji, ona se uspješno razvija i bujno raste. Kad istroši hranu, ako je ne presadimo u svježu plodnu zemlju, biljka zaostaje u rastu, a s vremenom počinje kržljati, pa rnože čak i propasti. Uzrasle i potpuno razvijene biljke morali bismo prema tome, češće presađivati, da im uvijek osiguramo potrebnu hranu. U specijalnom dijelu je kod pojedinih vrsta bilja spomenuto da ljepše cvatu, što se rjeđe presađuju. Zato biljke u doba bujnog rasta, tjeranja i cvata treba redovito dohranjivati otopinom umjetnih ili prirodnih gnojiva.

Kod dohranjivanja sobnog bilja moramo misliti na to, da nam nije svrha da naše sobne biljke budu vrlo velike, jer u takvom slučaju ‘raže mnogo mjesta i velike cvjetne lonce. Zato ne treba bez razmišljanja dohranjivati sve biljke po redu, nego samo one kojima je to potrebno. U pravilu gnojima sve mlade biljke u vrijeme tjeranja, npr. mlade pelargonije, petunije, fuksije itd.; jedanput tjedno dohranjujemo bilje koje raste u cvjetnim sanducima na prozorima, balkonima, terasama ili u vrtu, a to su najčešće: geranije, fuksije, hortensije, kalceolarije, petunije, begonije, tropeolum, salvije, tagetes, lobelije itd. Sve cvatuće biljke u pupanju i cvatu također redovito dohranjujemo. Moramo paziti da griojimo samo zdrave biljke, jer ćemo gnojenjem bolesnih biljaka napraviti više štete nego koristi.

Svježe presađene ili nabavljene biljke nije potrebno dohranjivati dok se ne ukorijene i ne priuče na. novo mjesto. Zatim se ne dohranjuju biljke za vrijeme zimskog mirovanja, jer svako dodavanje hranjiva pospješuje bujanje i rast. Neko sobno bilje, kao što je naznačeno u specijalnom dijelu, npr. afričke ljubičice, kale, epifilum, aralije i dr. miruju nakon cvatnje u mjesecu kolovozu, pa ih u to vrijeme ne gnojimo. Kaktuse i sukulente, osim lisnih kaktusa, također ne prihranjujemo, jer gube svoje karakteristične interesantne oblike ako prebrzo rastu. Isto tako je najbolje da se ne gnoje biljke sa šarenim, tzv. panaširanim lišćem, kao što su npr. šareni bršljani, scindapsus, evonimus, fikus sa šarenim listom i sl., jer se šare u tom slučaju gube i listovi postaju jednobojno zeleni, kao kod izvornih oblika.

Kod gnojenja se moramo pridržavati izvjesnih pravila. Biljke u loncu gnojimo kad je zemlja vlažna. Ako suhu zemlju zalijemo otopinom gnojiva, onda nam često jedan dio neiskorištenog gnojiva oteče sa suvišnom vodom. Kod nekih osjetljivih biljaka mogu se gnojenjem ,kad je zemlja suha oštetiti korijenove dlačice. Najzgodnije je da odredimo jedan dan u tjednu za dohranjivanje našeg bilja. U tom slučaju ne može se dogoditi da se izvjesne biljke pregnoje, a druge ostanu nepognojene.
Za gnojenje su najpovoljniji oblačni i vlažni dani. Ako sunce jako peče, može kod gnojenja doći do štetne izgorjelosti na listu biljaka. Budući da biljke hranu primaju po danu, najbolje je gnojiti rano ujutro.

I sad nam preostaje još samo jedno pitanje ― čime gnojiti bilje u sobi?
Prirodna gnojiva su bolja od umjetnih, (naročito jer kod nas gotovo i nema specijalnih umjetnih gnojiva za cvijeće. Poteškoća je u tome što sva prirodna gnojiva imaju neugodan miris, a u gradu se i dosta teško nabavljaju. Vrlo je pogodan kravski gnoj, koji se u komadu jute objesi u veću posudu s vodom. Slaba otopina boje čaja može se upotrijebiti svaka tri dana za dohranjivanje zeljastog bilja i toilja u bačvicama ili sanducima. Gnoj od peradi ili golubova može se upotrebljavati tako da se stavi na 11 kipuće vode 1―2 g tog gnoja, zatim se dobro izmiješa i drugo jutro upotrijebi. Ovim gnojivom možemo dohranjivati jedanput tjedno. Dodaje se prema uputama vodi za zalijevanje. Obično se dodaje 1―2 g na 1 l vode.

Osim kod razmjerno malog broja sobnih biljaka kojima dodajemo prirodni gnoj direktno u zemlju kod sadnje ili presađivanja, možemo biljkama koje dugo ostaju u istoj posudi dodati u zemlju rogovine i koštanog brašna. Oni sadrže dušik u dosta blagom obliku, a mogu poslužiti kao zaliha za dulje vrijeme. Kod presađivanja ― već prema veličini lonca ― dodamo 1―2 žličice rogovine i 1―2 puta na vrhu noža koštanog brašna koje dobro izmiješamo sa zemljom.

Iz ovoga se može zaključiti da je umjereno i pravilno provedeno dohranjivanje sobnog bilja korisno, a koji put čak i neophodno potrebno. U početku treba ga oprezno provoditi, tačno prema uputama, a s vremenom će iskusni uzgajatelj moći na temelju pažljivog promatranja i praćenja razvojnih oblika svog bilja sam zaključiti, kako i kada je najbolje da dohranjuje svoje bilje.