Sukulenti

Sukulentima nazivamo veliku skupinu bilja, koje ima odebljale i mesnate stabljike, tuste i sočne listove te naročito sposobnost da u njima spremaju pričuvnu vodu.

Možemo ih podijeliti u dve grupe:
1.Biljke koje imaju mesnate listove kao što su: agave, aloji, mesenbniantemum, krasule, eševerije i sl.
2.Biljke koje lmaju samo stabljiku bez lišća, koje im se pretvorilo u bodlje ili dlake a nazivamo ih zajedničkim imenom kaktusi.

Svi sukulenti potjeou iz suhih polupustinjskih i stepskih predjela južne i jugozapadne Afrilke i iz Meksika.

One predstavljaju upravo idealne sobne biljke, jer su već u prirodi priučene na suhi zrak i malo vode, što ostalim sobnim, biljkama najčešće ne odgovara. Osim toga, većina tih biljaka je malog rasta, ne zaprema mnogo mjesta, pa ih možemo uzgajati unatoč ograničenog prostora. Na običnoj prozorskoj dasci može se složiti sasvim lijepa i brojna zbirka kaktusa i ostalih sukulenata. Ove biljke su vrlo prikladne i zgodne za sadnju u niske posude i zdjelice ‘koje lijepo pristaju u moderni stambeni dekor.

Sukulenti ne podnose tešku zemlju, pa ih sadimo u propusnu, rahlu smjesu komposta s pijeskom i nešto gline. Kod sadnje treba uvijek paziti da otjecanje vode osiguramo dosta debelim slojem krhotina na dnu lonca ili zdjelice. S prihranjivanjem treba biti vrlo oprezan, jer alko pretjeraimo, izgube sukulenti svoj karakterištičan rast i oblik, u kojima se zapravo sastoji njihova vrijednost i ljepota. Zato je najbolje iizostaviti prihranjivanje bar u početku, dok uzgajivač ne stekne u tom pogledu izvjesno iiskustvo.

Zimi je najbolje ove biljke držati u neloženoj sobi ili u vrlo umjereno loženoj, kod temperature od 10―12° C, i s obzirom na to samo oprezno zalijevati. Svega jedanput svakih 8―14 dana. Zalijeva se tek toliko da se grumen potpuno ne osuši. Bolje je zaliti jedanput u14 dana dobro, nego svaki dan pomalo. Princip je, da se ni ljeti ni zimi siuikulenti ne zallijevaju po listu, odnosno staibljici. Zalijeva se uvijek ujutro, da se do večeri voda ocijedi i ispari. Ljeti se može prskati finim raspršivačem, a eventualnu prašinu i nečist koja se na njima sakupi treba povremeno očistiti finim kistom. Treba ih ljeti i zimi držati na svijetlom mjestu, najbolje na jugoistočnom ili jugozapadnom prozoru, a samo neke vrste treba zaštititi od jakog podnevnog sunca. Ljeti ih možemo iznijeti na balkon ili u vrt. Zalijevati treba sve do druge polovice kolovoza redovito, a od tog vremena nastupa razdoblje mirovanja, pa se i zalijevanje postepeno ograničava, dok se ne pređe na zimsko zalajevanje. Naravno, ako biljke zimi držimo u toploj loženoj sobi, treba ih češće zaliti.

Sukulenti se ne presađuju često. Tek onda kad je stvarno potrebno da im damo veći lonac, presadimo ih u .prije spomenutu smjesu zemlje. Inače samo dopunimo zemljom stare lonce ili promijenimo površinski sloj zemlje u loncu.

Razmnožavaju se većinom vrlo lako, i to izbojima, dijelovima lista ili stabljike, i sjemenjem. Razmnožavati treba u proljeće. Među ovim biljkama ima i takvih koje cvatu, a cvjetovi su im obično krasnih boja, neki i mirišu, a većinom nisu dugotrajni. Kod ovih je cvatućih vrsta naročito važno da strogo pazimo na doba mirovanja zimi, jer u protivnom slučaju cvat vrlo često izostane.

Zbog velikog broja vrsta koje ulaze u ovu skupinu sobnog bilja, ograiničit ćemo se samo na nekoliko najpoznatijih i na one koje su kod nas najraširenije.