Mlječike, mlječar

Spadaju u obitelj mlječika. Ako odurežemo grančicu, otkinemo list ili bilo kako ozlijedimo biljku iz porodice mlječika, počet će na tom mjestu teći bijeli mliječni sok. Gubitak toga soka oslabljuje biljku, pa zato treba odmah spriječiti njegovo izlaženje i to tako, da ozlijeđeno mjesto pospemo prahom drvenog ugljena, pepelom od cigareta ili suhim pijeskom.

Od mnogobrojnih vrsta mlječika za uzgoj u sobi dolaze u obzir uglavnom tri, i to: Euphorbia fulgens, Euphorbia pulcherrima i Euphorbia splendens.

Euphorbia fulgens, grmolika biljka s uskim šiljastim lišćem na elegantno savinutim peteljkama. Cvjetovi su vrlo sitni, neugledmi, okruženi svijetlo narandzastim pricvjetnim listićima braktejama. Cvate od studenog do veljače.

Mlječike za vrijeme cvjetanja treba držati na odabranom svijetlom mjestu, najbolje na prozoru. Nije dobro da biljku u to vrijeme često premještamo, jer to na nju loše djeluje, pa može odbaciti cvijet. Za vrijeme cvatnje treba ih obilno zalijevati.

Kad je cvatnja završena, biljku zasušimo, tj. do svibnja; je uopće ne zalijevamo. Ljeti je možemo držati u vrtu, a u rujnu je treba unijeti u kuću. Kad završi vrijeme mirovanja treba biljku presaditi u dobru hranjivu pjeskovitu zemlju, i pri tom paziti da zemlja ne bude preteška.

Posljednjih godina nailazimo zimi u prosincu sve češće na Euphorbia pulcherrima uzgojena u loncu ili kao rezano cvijeće. U Americi i zapadnoj Evropi to je vrlo omiljena biljka, koja se uzgaja .u velikoj količini. Kod nas se također može vrlo lako prodati, usprkos .nešto višoj cijeni, koju opravdavaju vrlo lijepi i dekorativni cvjetovi jarko-crvene ili ružičaste boje. Sigurno je da će se na. tržištu pojavljivati sve češće i u većem broju.

Potječe iz Meksika, pa za uzgoj treba topli i vlažni zrak staklenika. Zato je najčešće kupujemo u punoj cvatnji. Uz malo pažnje i njege možemo je dalje i kod ‘kuće njegovati, ali nikada ne postižemo tako velike i potpuno razvijene cvjetove ‘kao !kad se biljka uzgoji u staiklenilku. Eiuphorbia pulcherdma najbolje uspijeva u cvjetmom prozoru. Ako ga nemamo, ne smijemo zaboraviti da ta interesantna i lijepa biljka potječe iz toplog Meksika i zato joj moramo osigurati što više sunca i topline. Ako imamo južni prozor, onda je to sigurno pravo mjesto za našu euforbiju. Obilno je zalijevamo i nastojimo da je za cvatnje što manje pomičemo.

Lijepe, žarko-crvene i ružičaste latice nisu zapravo cvjetovi, nego samo pricvjetni listovi brakteje a u sredini se nalaze sitni neugledni žuti cvjetići. Kad brakteje otpadnu, treba biljku prestati zalijevati. Biljka pomalo odbaci i listove, pa je sad prikratimo na 10 cm. Ranu posipamo ugljenom prašinom ili cigaretnim pepelom, a onda je smjestimo u toplu sobu, gdje ne mora ,stajati baš u punom svjetlu.

U travnju treba biljku presaditi u smjesu jednakih dijelova listovače, gline i pregorjela gnoja. Presađenu biljku smjestimo opet na južni prozor, zalijevamo najprije oprezno, a kad biljka potjera, obilno. U drugoj polovici lipnja možemo biljku iznijeti u vrt. Treba je postaviti na sunčano mjesto. Svakih 14 dana dohranjujemo je zalijevanjem otopinom gnojiva. U rujnu unesemo biljku opet u sobu i postavimo je na južni prozor. U prosincu će nam naša Euphorbia pulcherrima procvasti. Ako cvjetovi, nazovimo ih tako, i ne budu tako lijepi i puni ,kao kod biljaka uzgojenih u stakleniku, priredit će nam veliko veselje i sviijest da smo ih sami uzgojili.

Osim ove dvije vrste mlječika, koje imaju dosta velike zahtjeve, za toplinom i smještajem, spomenuti ćemo i treću vrstu Euphorbia splendens. Potječe iz Madagaskara, gdje raste divlja.u brdovitim predjelima.

To je grmolika biljka. Grančice su pune dugog, šiljastog tamno-simeđeg trnja. Na vrh,u izboja i gramčica sjede mali svijetlo-zelani listovi. Među novim listovima razvijaju se na ljepljivim stapkama, okruženi toplo-crvenim pricvjetnim listovima sitni cvjetići. Za razliku od prije spomenutih vrsta, ovi cvjetovi nisu tako upadljivo veliki i lijepi, ali zato duže traju. Euphorbia splendens cvate gotovo neprekidno, jer se na njoj uvijek nađe po koji cvijet.

Ova zahvalna sobna biljka podnosi dobro i više sobne temperature, alli uspijeva i kod umjerene topline. Ljeti je ne moramo štititi od sunca.

Razmnožava se vrlo lako reznicama u vlažnom pijesku. Kod rezanja reznica treba paziti da ne isteče suviše mliječi, što ćemo lako postići na taj način da rane na matičnoj biljci i reznici odmah pospemo prašinom drvenog ugljena, suhim pijeskom iii pepelom cigarete.

Euforbija dobro uspijeva u smjesi listovnjače, vrtne zemlje i pijeska. Ljeti je treba obilno zalijevati i svakih 14 dana dohranjivati. Zato jer joj odgovara suhi zrak ložene prostorije, što većina sobnog svijeća teško podnosi, dobro uspijeva zimi i u loženoj sobi. Ova vrsta euforbija ne pođnosi suvišak vlage i vlažni zrak.