Cvjetne zdjelice, alpinum, zdjelice s kaktusima, japanski vrtići i osiale male cvjetne zajednice

Često nam naše sobne biljke posađene pojedinačno u cvjetne saksije izgledaju osamljeno i napušteno. U prirodi biljke uvijek žive u zajednicama, pa će i naše biljke, ako ih pravilno odaberemo, u zajedničkim posudama bolje napredovati i dulje trajati. Već u prošlom stoljeću bilo je moderno saditi više biljaka u tzv. »žardinjere«, što dolazi od francuske riječi »jardin«, a znači vrt. U tu svrhu su se upotrebljavale košarice, sanduci od brezove kore, pa čak i metalne posude. Danas su, s obzirom na mali prostor i želju da imamo što veći broj biljaka u našem domu, ovakve male biljne zajedinice vrlo omiljene.

Ako je naš sobni vrtić doista stručno posađen, tj. ako nisu bili najvažniji trenutni efekti, nego je uzeta u obzir i potreba pojedinih biljaka s obzirom na sunce i vodu, moći ćemo ga dosta dugo održati. Najbolje je da takvu posudu držimo, na svijetlom, ne pretoplom mjestu, zaštićenu od jakog sunca. Ako posuda ima na dnu otvor kroz koji izlazi suvišna voda, možemo je redovito zalijevati odstajalom vodom.

Ako se radi o glinenim posudama bez cakline, održat će se naš vrtić ako i nema otvor za otjecanje vode. Dio vode izlazi isparivanjem kroz stijenke posude. Međutim, ako je posuda pocaklena i bez otvora vrlo teško će se vrtić održati. Preporučuje se da ga u tom slučaju što češće prskamo, a zalijevanje gotovo sasvim izostavimo. Ako se u takvim vrtićima nalaze vrijedne i skupe biljke, najbolje je da ih izvadimo iz vrtića i presadiano u posebne lonce, ili, u prikladnim kombinacijama, u novu zdjelicu s osiguranom drenažom.

Početniku je teško da sam zasadi ovakvu zdjelicu. Međutim, treba hrabro započeti, a da bi eventualna šteta bila manja, treba najprije pokušati s jeftinim biljkama. S vremenom će iskustvo o uzgoju bilja omogućiti svakom ljubitelju da zgodnim kombinacijama svoju biljnu zbirku skupi u nekoliko prikladnih posuda, a isto tako da darivanjem originalnih cvjetnih vrtića, posađenih s ljubavlju i raziumijevanjem, obrajduje svoje prijatelje. Ako nam se usprkos našoj pažnji koja biljka u našoj cvjetnoj kompoziciji osuši ili ocvate, i nije više lijepa, onda ćemo je oprezno izvaditi i nadomjestiti drugom.

Mnogi će ljubitelji cvijeća zaključiti da nisu u mogućnosti sastaviti ovakvu cvjetnu zajednicu, jer nemaju dovoljno prikladnih biljaka u svojoj maloj kučnoj zbirci. U tom slučaju neka odu na cvjetni trg u svom gradu, ili u neku vrtlariju. Tu će sigurno uz povoljmu cijenu moći nabaviti malih i mladih iprimjeraka sukulenta, kaktusa, peperomija, šarenih bršljana, puzavaca i sl. Od njih će, uz malo hrabrosti, zasaditi svoju prviu cvjetnu zdjelicu, a iza nje će slijediti mnoge druge.

Cvjetna zdjela, zasađena alpskim biljem naziva se alpinum. Obično se pri rubu, ne sasvirn u sredini zdjele, zasadi manji primjerak crnogorice, a ostali dio se popuni različitim niskim alpskim biljem, koje možerno riabaviti u vrtlariji koja se bavi uzgojem trajnica. Da bi dojam alpskog pejsaža u malom bioi što vjerniji, među bilje se stavi poneki lijepi kamen, neobično savinuta suha grana, ili komad kore od drveta. Alpinum uspijeva najbolje ako ima dovoljno zraka i svijetla, a od žarkog sunca ga moramo zaštititi. Zato ćemo takve specijalne cvjetne vrtiće zasaditi samo, ako ima dovoljno zraka i svjetla u prostoriji gdje ih držimo. U sobi ih ljeti nebismo mogli održati, pa ih treba iznijeti van u vrt ili na balkon.

Vrtić s kaktusima je ikod nas dobro poznat i omiljen način na koji možemo vrlo zgodno skupiti našu malu zbirku kaktusa i sukulenta. Samo ćemo lisnate kaktuse kao što su Phyllocactus i Epiphyllum, koji traže više vode i slabije podnose sunce, izostaviti kod sadnje vrtića s kaiktu’ima. Ali zato možemo s uspjehom u njega posaditi sansevieriu, različite ‘krasule, eševeriju, euforbije, havorcije, gasterije i sve prave ikaktuse. U ovakvu zdjelicu možemo posaditi i malu kalanhou koja mora biti .u punom cvatu, jer se nerascvala kalanhoa u sobi ne rascvate. Da bi zdjeliica bila još interesanitnija stavimo među kaktuse koji komad bijelog šljunka, mali kamen i sl. Najzgodnije je da ovakvu zđjelicu zasadimo u jesan, a u proljeće prave kaktuise, koji traže puno sunca, posadimo odvojeno od ostaliih sukulenta koji ne podnose veliku vrućiinu. Zimi nam ovakvi vrtići s kaktusima mogu usipješno zamjenjivati vazu s cvijećem, jer je ubrano cvijeće u to doba godine vrlo slkupo. Ovi vrtići ne traže velilku njegu, treba ih samo povremeno oprezino zaliti, a kaktuse finim kistom očistiti od prašine i osvježiti pomoću finog raspršivača prskanjem mlakom vodom.

Japanski vrtići potjecu iz dalekog Iistoika, iz zemlje izlazećeg sunca Japana. Stoljećima se japanski vrtlari bave uzgajarijem patuljastog drveća i grmlja. Taj uzgoj je vrlo težak i polagan, traje često deset ljećima. Biljke, uzgojene iz sjemena, uzgajaju se u žičnim košaricama umjesto u cvjetnim loncima, tako da im se korijenje može stalmo (prikraćivati. Isto se tako prema posebnim propisima stalno prikraćuje i oblikuje krošnja. Tokom dugog niza godina izrastu u malom vjerne kopije normalnog drveća i grmlja, koji se posade u specijalne posude i tako nastaju minijaturni japanski krajolici. Ovo su vrlo skupi primjerci sobnog bilja, koji se kod nas uopće ne mogu nabaviti, a zahtijevaju naročitu pažnju i njegu, pa su opisani tek toliko, da čitatelji znaju o čemu se radi, ako se gdjekad sretnu s pojmom japanskog vrtića.

Općenito je pravilo, da sve zdjelice i posude s biljem .treba držati na svijetlom mjestu, po mogućnosti tako, da svjetlo pada odozgo, jer to svakoj biljci najviše odgovara. Osim pravih kaktusa, najveći dio drugih ukrasnih biljaka ne podnosi jako podnevno sunce, pa stoga zdjelice i vrtiće moramo u to doba lagano zasjeniti, ukoliko sunce do njih dopire. Ljeti možemo vrtiće iznijeti na vanjsku prozorsku dasku, balkon, terasu ili vrt na polusjenovito mjesto.

Osim uobičajenih cvjetnih zdjelica, vrtića i aranžmana, koji s obzirom na oblilk i veličinu posuda i raznolikost zasađenog bilja mogu biti najrazličitijih oblika, pasionirani ljubitelji mogu bilje zasaditi na stare panjeve ili pomoću kvrgave grane učvršćene u kakvoj posudi ili podu imitirati drvo u šumi, na kojem se može uspješno uzgajati Monstera, paprati, Bromelia, Philodendron scandens, Epiphylilfum, Amthurium i sl.

Mnogi ljubitelji ukrasnog bilja vole vodene biljke, pa će za to nabaviti staklenu posudu potrebne veličine. Na dno posude stavi se otprilike do polovice pijesak i zemlja, u koje se posade patuljasti lopoči različitih boja, Cyperus papyrus dli Cyperus altermfolius, Isolepsis gracilis i druge vodene biljke. Treba paziti, da biljke budu skladno raspoređene i ne pregusto posađene. Na foiljke se oprezno nadolije voda, koja ndkada ne smije biti sasvim hladna. Ovakvi se bazeni s biljkama mogu ljeti iznijeti na balkon, terasu ili u vrt.

Iz iskustva znamo da neke biljke možemo održati u vodi kao npr.puzavac (Tradescantia), međutim, postoji mogućnost da se većina sobnog bilja može uzgajati bez zemlje u vodi kojoj su dodana hraniva. To su tzv. hidrokulture. U Americi, Svicarskoj, Holandiji postoje već vrtlarije, koje na taj način u posebnim bazenima ne uzgajaju samo različite vrste cvijeća, nego i prvorazredno povrće. Kako je sve teže osigurati dobru i zdravu vrtlarsku zemlju, a naročito je teško s nabavom stajskog gnoja, vjerojatno će u budućnosti hidrokulture zauzimati sve više maha.

Sigurno je, da će uzgoj sobnog bilja u hidrokulturama naći mnogo pristalica čim bude i kod nas moguće nabaviti po prihvatljivim cijenama specijalne lonce i tablete s hranivima, koje su neophodno potrebne za ovaj način uzgoja.