Možemo li držati veliko dekorativno bilje u bačvama i drugim posudama u našem modemom stanu?
Odgovor na ovo pitanje ovisi o smještaju našeg stana i mogućnostima koje nam on pruža za držanje ovakvog bilja. Sigurno je, da nema tako malog i skučenog stana u kojem ne bismo mogli smjestiti bar po koju biljku, bilo obješenu na zid ili postavljenu na prozorsku dasku gdje nikom ne smeta. Druga je stvar s velikim posudama, drvenim bačvicama, sanducima, velikim žardinjerama zasađenima ukrasnim biljem. Potrebno je dobro razmisliti prije nego se odlučimo za nabavu takvih aranžmana.
U prvom redu moramo postaviti pitanje, kuda ćemo s njima zimi? Samo ako imamo ne suviše hladan i dovoljno prostran hodnik ili stubište, zatvorenu verandu, balkon ili bar zračan i svijetao podrum, osigurali smo ih preko zime. Ljeti takve velike posude ne držimo u sobi. Njihovo je mjesto na balkonu, terasi, vani u dvorištu ili u vrtu. Tek kad ocijenimo naše mogućnosti, možemo nabaviti ovakve male pomične vrtove, ili još bolje, nabavit ćemo posude i bilje i sami ćemo ih posaditi.
Danas, nažalost u gradskim stanovima u velikim stambenim zgradama nema mnogo mogućnosti za smještaj ovakvih većih biIjaka u bačvicama. Pa ipak, na mnogim gradskim balkonima susrećemo manje ili veće oleandre, razne palme, lovore, lovor-višnju, limune i naranče, mirtu, ružmarin i drugo veliko bilje. Oni pokazuju težnju i potrebu gradskih stanovnika za svježim zelenilom prirode. Još u vrijeme križarskih ratova, dakle u dalekom srednjem vijeku, započelo se na taj način uzgajati razne biljke koje su donesene s Istoka. Posađene u pomične posude uljepšavale su zidove kuća, dvorišta i terase.
Naročito su bile omiljene narandze i limuni, pa su se u kneževskim dvorcima gradili posebni staklenici, gdje su ih spramali zimi, tzv. oranžerije. Pomalo je držanje takvih biljaka, koje su bile preteče svega ostalog kućnog cvijeća, prodi.ralo i u građansike domove, gdje je postalo vrlo omdljeno.
Ni danas se ne treba odreći takvih lijepih, bujnih zelenih biIjaka, ako nam priliike dopuštaju da ih držimo u našem gradskom stanu. Takve biljke nemaju velikih zahtjeva. Osim zalijevanja, moramo ih svakih nekoliko godina, ali ne prečesto, piesaditi u odieđenu smjesu zemlje. Veći izdatak predstavljaju bačvice i sanduci, ali budući da je to najčešće investicija za više godina, ipak ćemo se odlučiti da ih nabavimo.
Danas sve više prodiru, umjesto drevnih tradicionalniih bačvica, moderne posudje od glineili eternita. Ispod većih grmolikih ili drvolikih biljaka posadimo nisko cvatuće jednogodišnje ili višegodišnje cvijeće, kao što su pelargonije, petunije, asparagus, razni sukulenti i sl., a možemo uz oleander ili pačempres u bačvici na balkon ili terasu, već prema raspoloživom prostoru, smjestiti jednu ili više posuda zasađenih niskim biljem i cvijećem.
Pokušajmo takve posude s cvijećem i biljem uzdići od poda i postaviti ih na kakav podložak, makar i na nekoliko složenih opeka, ako nemamo specijalan stalak od željeza ili kamena. Dekorativni izgled biljaka doći će u tom slučaju mnogo više do izražaja. Na taj način stvorit ćemo mali intimni vrt na balkonu, terasi ili u dvorištu, u kojem ćemo provesti mnoge ugodne casove odmora.