Aralija
Poznata je i pod imenom Fatsia japonica. Ovo nam drugo ime kazuje da ta biljka potječe iz Japana. Spada među vrlo omiljeno sobno bilje, zbog lijepih prstastiih, sjajno zelenih liistova, koji kod ispravno njegovanih biljaka tvore gusti vijenac. Aralija spada među biljke brzog rasta, pa često puta tokom vremena postane prevelika i neprikladna kao sobna biljka. Budući da vrlo često i pravilno njegovane biljke izgube donje listove, to u oba slučaja ispod najdonjeg lista zarežemo do drva 3-4 cm dugi i 1/2 cm široki rez, u koji stavimo komadić drva ili mali kamen da rana ostane otvorena. To mjesto obavijemo i povežemo vlažnom mahovinom, koju povremeno vlažimo tako da se u njoj razviju mladi korjenčići, Kad korijenje probije mahovinu, gornji se dio biljke zajedno s korijenjem odreže i biljika posadi u dobru hranjivu zemlju.
Aralija najbolje uspijeva u svježim sjenovitim prostorijama, koje ipak trebaju biti što svijetlije. Direktno sunčano svjetlo teško podnosi, pa je zato najlakše uzgajamo na sjevernom ili sjeverozapadtnom, odmosno sjeveanoistočnom prozoiru. Zimi je treba držati u lagano temperiranim svijetlim prostorijama kod temperature od 8-14° C. Vrlo teško podnosi tople prostorije sa suhim zrakom, pa u njima najčešće lišće počne brzo žutjeti i opadati. Araliju treba posaditi u dobru hranjivu zemlju, ljeti je treba redovito zalijevati i. povremeno prihranjivati. Zimi i ljeti treba lišće jedanput tjedno oprati vlažnom spužvom da ga se očisti od prašine i štetnika. List treba obrisati s obje strane. Imamo li mogućnosti, vrlo je dobro araliju ljeti iznijeti u vrt ili na balkon, odnosno terasu, ali uvijek joj moramo osigurati polusjenovito, od vjetra zaštićeno mjesto.
Ako araliju previše zalijevamo, tako da nam u pođlošku stoji voda, ili ako je nedovoljno zalijevamo, tako da se feorijenje osuši, donji listovi počinju otpadati i biljka gubi ljepotu. Presađuje se u proljeće, kad je prokorijenjena, u lonac potrebne veličine.
Ima aralija i sa šarenim, panaširanim lišćem, koje su još ljepše i dekorativnije.