Begonija

Begonija ima oko 1000 sorta. U kući ili vrtu uzgajamo begonije zbog cvijeta, zatim lisnate i grmolike begonije. Begonije potječu iz Indije i Južne Amerike, tj. uglavnom iz tropskih područja. Botaničko ime im je dao francuski botaničar Plumier, koji ih je otkrio na zapadno indijskim otocima, a nazvao ih je prema ondašnjem francuskom guvemeru Michaelu Begonu. U svojoj domovini begonije rastu na tlu sjenovitih prašuma ili na stablima, Po porijeklu su sve begonije biljke koje izrazito zahtijevaju toplinu i vlagu. Osim malih iznimaka ne podnose direktno sunce, ne smiju nikada biti bez vode, a za uspješan razvitak traže toplo mjesto i rahlu zemlju.

Razne sorte se međusobrio znatno razlikuju po vanjskom izgledu. Neke su sasvim niske, gotovo bez stabljike, čak i pužu, druge stvaraju gomolje i podanke ili pak imaju lijepe uspravne, kojiput i odrvenjele stabljike. Zajednička im je osebina da im je tkivo uvijek sočno i odatle potječe velika potreba za vlagom.

Za begonije uzimamo uvijek pliće i šire lonce, jer im korijen više raste u širinu nego u dubinu.

Vrtlarski dijelimo sve begonije na dvije.velike grupe, tj. na one koje uzgajamo zbog lijepog dekorativnog lista, i one koje uzgajamo zbog cvijeta. Zbog bitnih razlika u uzgoju opisat ćemo svaku pojedinu sortu napose.

Begonije koje dolaze u obzir za uzgoj u kući su:

Begonija semperflorens, Begonija multiflora tuber hybrida, gomoljasta begonija Begonija hybrida, Gloire de Lorraine, lorenska begonija Begonija hybrida Elatior, begonija elacior Viseće Begonije, Begoniae rex, carska begonija, velelisna begonija.

Begonia semperflorens. Ta begonija je vrlo poznata i raširena vrsta cvatućih niskih begonija, koje se sade u vrtove i na grobove. Međutim, vrlo je lijepa kao lončanica, a isto tako se često sadi u sandučiće za prozore i balkone. Nije osjetljiva, brzo raste i obilno cvate, a spada među najjeftinije lončanice, pa nije ni čudo da je raširena i omiljela. U proljeće se mogu kod vrtlara kupiti jeftimo lijepo razvijene biljčice. Posade se u lonce br. 10-12 u plodnu zemlju i u drugoj polovici svibnja mogu se staviti na prozorsku dasku ili na balkon. Do tog vremena treba ih držati u toploj sobi, jer su sve begonije osjetljive na mraz.

Ako ih i na, dalje držimo u sobi, moramo paziti da nije pretopla i da je dovoljno zračna. Ova vrsta begonija podnosi sunčano mjesto, samo je treba obilno zalijevati i svakih 14 dana prihranjivati otopinom prirodnog ili umjetnog gnojiva. Ima sorta koje cvatu i zimi. Begonia semperflorens se obično uzgaja kao jednogodišnja biljka, ali može se i godinama održati. Zimi je najbolje da ih držimo u kuhinji, gdje je zrak topao i vlažan, a važno je da ih opreznije zalijevamo. U proljeće se izboji jako prikrate, a biljke se presade u svježu, ne pretešku zemlju. Dok se ne zakorijene oprezno ih zalijevamo, a kad počnu rasti i tjerati, zalijevamo ih obilno i redovito prignojavamo.

Da bi nam biljke bile uvijek lijepe, moramo redovito uklanjati ocvale cvjetiće. Ova se begonija vrlo lako razmnožava sjemenom ili reznicama.

Begonia multiflora tuber hybriđa ili gomoljasta begonija. Razlikujemo uglavnom dvije skupine. Jedna ima veliko lišće i cvjetove, a kod druge su listovi i cvjetovi sitniji, ali zato cvatu obilnije. Kod oba tipa stvaraju se trajni gomolji. Ove su begonije zbog svojih velikih, lijepih cvjetova i prekrasnih boja isto toliko prikladne za vrtove i baikone, kao i za uzgoj u sobi. Cvatu usred ljeta, kad su ostale cvatuće lončanice dosta rijetke.

Ako ih pravilno njegujemo, cvatu obilno kroz čitavo ljeto, samo im moramo osigurati dovoljno vlage, svakih 14 dana treba ih prihranjivati i držati u polusjeni zaštićene od jarkog sunca. Kad ih držimo u sobi, često brzo odbace list i cvijet ako im manjka svjetlo i svježi zrak. Isto tako ih ne valja često premještati, kao ni ostale begonije, jer se lišće okreće prema izvoru svjetla, pa se može lako dogoditi da nakon premještanja otpadne i .list i cvijet. Kao ni ostale begonije (osim B. semperflorens), ne držimo ih nikada na južnom prozoru ili južnom balkonu. Najbolje uspijevaju na istočnoj strani. Kod nas ih u velikom broju susrećemo na prozorima seoskih kuća u Sloveniji. Ovu begoniju razmnožavamo gomoljima koji se sade iz godine u godinu.

U jesen, kad biljke ocvatu, izboji se prikrate, a gomolji se spreme u sandučiće ili lonce položeni u treset ili u zemlju obilno izmiješanu s pijeskom. Tako se čuvaju suhi kod temperature od -10° C na polici ili na ormaru. U ptroljeće treba gomolje izvaditi i posaditi u zdjelice u pjeskovitu zemlju i postaviti na toplo mjesto. čim počnu tjerati; treba ih postaviti na puno svjetlo, a zemlju umjereno vlažiti. Tek kad su izboji u punom rastu, zalijevamo normalno i biljke presadimo u cvjetne lotnce. Sadi se u pjesikovitu listovaču,biljlke treba držati na polusjenovitom prozoru u toploj sobi. Iznijeti smijemo tek potpuno razvijene biljke kada prođe opasnost od proljetnih mrazova.

Ove begonije se razminožavaju dijeljenjem gomolja. Pritom treba paziti da svaki dio gomolja ima bar jedno oko. Na presjecima gomolje treba naprašiti prašinom drvenog ugljena da se spriječi truljenje. Mogu se minožiti i izbojima, koje treba pustiti da izrastu nešto dulji, a zatim ih odrezati ispod lisnog čvora i utaknuti u mješavinu pijeska i treseta. Ovakve reznice treba pokriti staklenkom za ukuhavanje ili staklenim zvonom, da se bolje ukorijene. Razmnožavanje gomoljima je jednostavnije i sigurnije.

Begonia hyb – Glorie de Lorraine. Lorenska begonija mora se uvijek držati u sobi. Cvate obilno kasno u jesen i zimi. Ocvale se biljke ne isplati dalje uzgajati, jer nakon cvatnje gube ljepotu, a slijedeće godiine ne cvatu obilno. Biljka je vrlo osjetljiva na suhi zrak, neredovito zalijervainje; i na propuh, jer zbog toga odmah odbacuje cvijet.

Križanjem lorenskih begonija i gomoljastih begonija nastala je Begonia hyb. »Elatior«. Ona, nažalost, nije jako otporna i često vrlo brzo odbacuje cvijet. Ako joj osiguramo dovoljno vlage i svijetlo mjesto na istočnom ili zapadnom prozoru, cvast će nekoliko mjeseci. Treba je umjereno. zalijevati i svakih 14 dana prihranjivati. često je napada pepelnica, pa. ako na listovima primijetimo bjelkaste prevlake, moramo je posipati sumpornim praškom ili prskati kakvim sredstvom protiv pepelnice.

Viseće begonije. Svima im je zajedničko da ne. podnose jako sunce i propuh, najbolje uspijevaju kod temperature od 12° C. Brzo rastu i lako se zakorijenjuju. Prikladne su za sadnju u viseće posude, košarice i sanduke na balkonu ili prozoru.

Jednu čitavu skupinu begonija uzgajamo radi vrlo lijepih dekorativnih šarenih listova metalna sjaja.Sve ove. vrste imaju sitne neugledne cvjetove, koje je najbolje odmah ukloniti da nepotrebno biljku ne iscrpljuju. Potječu sa Himalaje. Lisnate begonije poznate su pod imenom Begonia rex ili carske begonije. Listovi raznih carskih begonija su veliki s ravnim rubom, šareni, ali malobrojni, ili su nazubljeni, manji, ali mnogobrojniji.

I ove begonije ne podnose izravno sunce, pa ih treba držati u polusjeni) kod temperature od 16-18° C i osigurati im dovoljno vlažan zrak. Velike lisnate begonije traže puno hrane. Sade se u smjesu listovače, klijališne zemlje, treseta i pijeslca. Ljeti ih treba redovito obilno zalijevati i svakih 14 dana prignojavati. Zimi ih je teže održavati. Moraju biti na toplom, a dosta ih je teško zalijevati, jer grumen nikada ne smije biti posve suh, a ipak treba oprezno zalijevati, jer suvišak v-lage izaziva gnjilenje korijena i lista. Od V do IX mjeseca ise ne dohrainjuju. Bi’lj.ke ‘treba držati u toploj sobi na punomi svjetlu.

Carske begonije razmnožavaju se na zanimljiv način. Zrele, ne suviše mlade listove, treba na čvorištima lisnih žila zarezati i položiti donjom stranom u sandučič na vlažan pijesak: Pritisnu se odozgo lcamenčičima i pokriju staklom, staklenim zvonom ili staklenkom za ukuhavanje. Na ranjenim mjestima.nastanu nove biljčice, koje, kad se razviju, posadimo u lončiće u mješavinu od jednakih dijelova listovače, starog gnoja, treseta i pijeska.
Osim navedenih sorta ima još i drugih begonija koje še uzgajaju radi lijepog lista ili cvijeta na sličan način kao opisane sorte.