Kala etiopika
Kala je pozinata po isvojim isinježno bijelim cvjetovima, ljevkasta oblika, koji se najčešće upotrebljavaju za vjenčane bukete. Potječe iz močvarnih predjela Južne Afrike, pa zato, ako je uzgajamo kao lončanicu, moramo uzgoj prilagoditi ritmu njena života u domovini.
Za ljubitelje cvijeća je najzgodnije da u kolovozu nabave gomolj i posade ga u cvjetni lonac u mješavinu od dva dijela livadne zemlje, jednog dijela listovače, jednog dijela vrtne zemlje i nešto starog. kravskog gnoja. Ako je zemlja mršava, siromašna hranivima, kala će doduše razviti list, ali neće cvasti. Treba paziti da se gomolj ne posadi duboko. Ako imamo vrt, najbolje je, da je zajedno s loncem ukopamo u zemlju do početka rujna, a ako nam je to nemoguće, treba lonac s gomoljem staviti na balkon ili na prozorsku dasku.
Kad biljka potjera, a mladi izboji probiju zemlju u loncu, unijet ćemo je u hladnu sobu. Treba uvijek misliti na to da je kala močvarna biljka, paje, osim u vrijeme mirovanja od lipnja do kolovoza, treba obilno zalijevati tako da u podlošku bude uvijelc nešto vode. U prosincu, kad je list već potpuno razvijen, možemo je unijeti u toplu sobu i držati je kod temperature od oko 12°C na svijetlu prozoru.
Ako je obilno zalijevamo i svakih 8,dana prihranjujemo otopinom gnojiva, cvast će cijelu zimu, cvijet za cvijetom. U kasno proljeće, kad završi cvatnja, postepeno prestajemo sa zalijevanjem, tj. biljku zasušujemo, a od lipnja do kolovoza držimo je potpuno suhom. Zatim gomolj izvadimo iz lonca, staru zemlju otresemo i ponovo posadimo u svježu zemlju. Mlade gomolje možemo odvojiti i tako biljku razmnožiti, ili ih ostavimo sve zajedno, pa ćemo kroz par godina dobiti veliku snažnu skupinu kala koje, posađene u drvenu baovicu, mogu biti čitave zime cvatući ukras našeg prozora.
Za uzgoj u sobi vrlo je prikladna sorta »Perle von Stuttgart« sa sitnijim cvjetovima i Calla elliotiana sa zlatnožutim cvjetovima. Sorta Caila albimaculata s pjegavim listovima i isitnijim zelenkasto-bijelim cvjetovima cvate ljeti u vrtu na gredicama.