Kalceolarija, papučica
Poznata je jednogodišnja cvatuća lončanica, koja se na tržištu javlja u ožujku i travnju. Potječe iz vlažnih, svježih proplanaka južnoameričkih Anda. Nad velikim krhkim zelenim listovima razvije se veliki broj cvjetova sličnih papučici, pa joj odatle potječe i ime, jer latinska riječ »calceolus« znači mala cipela. Cvjetovi su bijeli, žuti, crveni ili smeđi. Nisu jednobojni, nego tigrasto posuti tačkicama, mrljama i prugama. Osim velikolisne i veliko.cvjetne.
često i 50-60 cm visoke forme,uzgaja se i Calceolaria nana, patuljasti oblik, koja je često za uzgoj u stanu još prikladnija.
Postupak s kalceolarijom, koju redovito dobivamo vec u cvatu, sličan je kao s cinerarijom. Treba je držati na svijetlom mjestu ne izloženom suncu, pa joj zato najbolje odgovara prozor na sjevernoj strani, gdje nam dosta dugo cvate. Ako nam rascvjetana biljka uvene, to se događa iz dva razloga: ili smo je izložili suncu, ili je nismo dovoljno zalili. Budući da veliki listovi i cvjetovi isparuju mnogo vode, treba je dnevno i 2-3 puta zaliti. Za zalijevanje je najbolja kišnica. Ako je u suhom zraku, napadaju je lisne uši, stoga treba biljku kod kupovanja dobro pregledati, a i kasnije redovito kontrolirati. Primijetimo li uši, moramo listove odmah poprskati i to najbolje nekim nikotinskim preparatom ili specijalnim sredstvom za uništavanje ušiju. Za cvatnje može se prihranjivati svakih 14 dana blagom otopinom .gnojiva (1 g na 1 1) da se produži cvjetanje.
Kalceolarija se nakon cvatnje, kao ni cinerarija, ni primula dalje ne užgaja, jer se to ne isplati. Naprotiv, Calceolaria rugosa, koja ima manje, žućkaste cvjetove, a cvate od svibnja kroz čitavo ljeto, može se uzdržati čitav niz godina. Prezimi kao fuksija ili pelargonija. Vrlo je zgodna za sadnju u balkonske ili prozorske sandučiće u kombinaciji s plavim petunijama i pelargonijama. Uspijeva bolje na polusjenovitim položajima, ali je kao i velikocvjetna kalceolarija osjetljiva na vjetar i propuh.