Saveti za razmnožavanje sobnih biljaka

Svaki ljubitelj cvijeća i ukrasnog bilja, kad stekne stanovito iskustvo u dnevnoj njezi i presađivanju, želi da sam razmnozi neku biljku koja mu dobro uspijeva ili mu se sviđa. U specijalnom dijelu je kod svake biljke označeno na koji način se razmnozava, osim kod onih, kod kojih je naglašeno da je razmnožavanje najbolje prepustiti stručnjaku vrtlaru. Kod svega ostalog sobnog bilja treba hrabro pokušati, a ako ne uspijemo prvi put, ponovit cemo pokus to više što to nije ni teško, ni skupo. Najjednostavnije je da prilikom posjete kakvoj vrtlariji, zbog nabave zemlje i bilja, zamolimo vrtlara da nam pokaže radove oko razmnozavanja biljaka isto tako nam i koji iskusniji amater može pomoci, jer drugo je vidjeti svojim očima određeni posao, a drugo procitati opis tog posla. Ali uz malo truda i opis će nam pomoći.

Budući da u kući nemamo staklenika, klijalista, sainduka za razmnožavanje i mnogo drugih stvari i uvjeta potrebnih za razmnožavanje, ograničit ćemo se naročito u pocetku samo na vrlo mali broj biljaka, i to u prvom redu onih, kod kojih je naznaceno da se lako razmnožavaju.

Kod razmnožavanja bilja primjenjuju se, uglavnom, tri nacina, i to: razmnožavanjem reznicama, dijeljenjem i sijanjem.

Reznicama razmnožavamo biljke koje se lako ukorjenjuju, one kod kojih se svojstva nesigurno nasljeđuju. Ako se ovo razmnožavanje provodi u stanu, najprikladnije vrijeme je mjesec veljača i početak ožujka, dok se u vrtlarijama pocinje vec u siječnju i veljači. Treba paziti da sve posude, cvjetni lonci, zdjelice i sanducici, koji će se kod razmnožavanja upotrebljavati, budu cisti i predhodno oprani u kipućoj vodi.

Najbolje reznice dobiju se kod kratkih, zbitih izboja; treba izbjegavati cvatuće izboje i zvučane slabe mladice, koje nose listove na velikim razmacima. Najibolje se razvijaju vršne reznice, ali kod dobrih zdravih mladica i tzv. reznice na oko daju dobre rezultate.

Rezmce treba uvijek rezati oštrim nožem, tako da rez ,bude gladak i da se lzbjegne oštećivanje stanica kod rezanja. Reže se uvijek neposredno ispod lisnog koljena. Donji par listova se ukloni na reznicama se ostavi jedan do dva gornja para listova. Ako su listovi veliki, mogu se lisne plojke napola smanjiti, ti. odrezati. Da se lzbjegne gnjilenje, dobro je reznice u presjeku naprasiti ugljenom prašinom.

Reznice se najbolje zakorjenjuju u mješavini pijeska i treseta, ili u cistom vlaznoin pijesku. O veličini reznica ovisi da li ćemo ih utaknuti pojedmacno u male lonce, ili još bolje uz rub većeg« lonca, kojemu u sredini stavimo jedan mali cvjetni lonac, Taj mali lonac mozemo povremeno vaditi i na taj način kontrolirati kako se reznice zakorjenjuju. Ako imamo više reznica, možemo za zakorjenjivanje prirediti manji sandučić. Pomoću zašiljenog komadica drva napravimo u zemlji rupu, u koju. utaknemo reznicu i prstima je zatisnemo.

Nakon toga zemlju ili pijesak dobro navlazimo, da prione na reznicu. Ako su reznice nježne i meke, pokrijemo lonac ili zdjelicu u koju smo ih utaknuli staklenkom za ukuhavanje, da na taj način osiguramo dovoljnu količinu vlage. Posudu s rezniicama držimo na svjetlu, najbolje na prozorskoj dasci, ali moramo voditi brigu o tom da ih uvijek bijelim papirom zaštitimo neposredno od sunca. Reznice moramo dmevno nekolilco puta prskati, jer ako uvenu, ne mogu se oporaviti. čim reznice potjeraju, treba ih postepeno priučavati na svježi zrak i puno suncano svjetlo. Kad se dobro zakorijene, moramo ih presaditi ili pojedinačno u cvjetne lonce ili u sandučiče za prozore i balkone.

Ima reznica koje se zakorjenjuju u čistoj vodi, a to su rezmce tradeskancije, mirte, oleandra i dr. Takve reznice utaknemo u bocu do tri četvrtine napunjenu vodom. Kad se rezmce zakorijene, posadimo iih u odgovarajucu smjesu zemlje.

Pomoču rezmica možemo razmjermo brzo uzgojiti lijepu izraslu biljku. No još brže će nam to uspjeti dijeljemjem, kod biljaka, kao što su paprati, cipems, asparagusi sprengeri, selaginela i dr,kod kojih možemo bez poteškoća odvojiti dio korijenja s jedmm dijelom nadzemne biljke. Mjesta, gdje oštrim nožem odvojimo pojedime dijelove korijenja, treba posuti ugljenom prasmom da ne dođe do gnjilenja. Pojedini dijelovi zasade se odvojeno u cvjetne lonce, u svježu zemlju.

Kao što je spomenuto, neke se foiljke mogu vegetativno razmmožavati tzv. margotiranjem. Ovaj način razmnožavanja upotrebljava se npr. kod fikusa koji je izgubio donje lišće, ili je postao previsok. Na željemoj visini zareže se oštrim nožem stabljika biljke. U ranu se može staviti neki kamenčić da ne zaraste. Ranjeno mjesto se obavije vlažnom mahovinom i poveže plastičnom foliom. Mahovinu treba stalno vlažiti. Kad se na mjestu, na kojem smo zarezali, pojavi dosta korjenčića, odrežemo ispod tog mjesta oštrim nožem vrh biljke s korijenom i posadimo u priređeni lonac sa zemljom za fikuse.

Razmnožavati se može i pomoću lista i lisnih reznica, npr. sanseviere, afričke Ijubice, peperomije, tako da se listovi odrežu oštrim nožem i peteljka se utakne u vlažni pijesak ili smjesu piješka i treseta. Poseban je način razmnožavanja kod begonija reks, gdje na odrezanom zdravom zrelom listu zarežemo glavne žile, pa ga donjom stranom položimo na vlažni pijesak, a odozgo pritisinemo malim kamencićima. Na prerezima žiila razvit će se mali korjenčići, a zatim i male biljčice koje kasmije oprezno odvojimo i po sadimo pojedinacno u male cvjetne lonce.

Kod biljaka, koje same tjeraju mlade biljke; kao bromelije, eševerije, aloje, kaktusi i dr., možemo ove mladice oprezno odvojiti i posebno zasaditi.

Uzgajatelj sobnog bilja vrlo će rijetko bilje razmnožavati sjemenom, jer je taj način polagan, iziskuje dosta truda i vremena, a kod najvećeg broja sobnog bilja ne dolazi u ,obzir. Može se, eventualno, sijati ljetno bilje za sadnju u sandučiće na prozoru i balkonu, i neke vrste sobnog bilja koje se lako uzgoje od sjemena. Sije se uvijek u laku pjeskovitu zemlju, a može se sijati u cvjetni lonac, zdjelicu ili sandučić. Ako je sjeme vrlo sitno, može se pomiješati s pijeskom da se lakše i jednoličnije sije. Površina zemlje mora biti ravna. Nilkada se ne sije ni u mokru, ni u suhu zemlju, nego u umjereno vlažnu.

Sitno sjeme nakon sjetve lagano pritisnemo u zemlju, a krupno možemo pokriti slojem zemlje dvaput debljiim od zrna sjemena. Posijano sjeme moramo uvijek jednolicno vlažiti, jer ako ga samo jedanput zaboravimo navlažiti, mogu se klice osušiti i sjetva propasti. Kad su mlade biljke već dovoljno velike, treba ih presaditi, »prepikirati« kako kažu vrtlari, u drugu posudu na veći razmak. Zašiljenim drvcem napravimo u zemlji rupe, kao kod reznica, u njih oprezno utaknemo sadnice i zemlju oko njih zatisnemo prstima. Za vrijeme nicanja, pa i kasnije, treba mlade biljčice redovito prskati, sjeniti, tj. štititi od jakog sunca, te držati na svijetlom i toplom mjestu.