Saveti za aranžiranje cveća za kuću

Dom bez cvijeća to je dom bez najljepšeg ukrasa koji nam priroda pruža. Ljubav prema cvijeću, kako onom što ga sami uzgajamo u cvjetnom loncu, tako i prema najrazličitijim vrstama odrezanog cvijeća što ga držimo u vazi, prirođena je, ali se može i postepeno razviti.

Moramo misliti na to da je kratki život tih malih savršenstava priirode prekinut da bi se uljepšao naš dom i da iz blizine možemo uživati u ljepoti onoga što je u prirodi najljepše. Upravo zato nije dovoljno da to cvijeće samo stavimo u vodu, u bilo kakvu posudu, da ga ositavimo da u vazi stoji na žarkom suncu ili da čak zaboravimo na nj, čim smo ga ubrali ili dobili.

Narodi dalekog istoka, Kinezi i Japanci, imaju poseban kult rezanog cvijeća, kojeg se kod njih može naći i u na siromcišnijoj kolibi. Budući da se naši pojmovi o lijepom ne slažu uvijek s njihovim pomalo formalističkim gledanjem, nećemo se u svemu povoditi za njima. Treba prepustiti svakom od nas da pronađe u skladu boja i oblika upravo ono, što je za njegove pojmove najljepše. I oni, kojima se to čini komplicirano i teško, kad pokušaju i s uspjehom slože svoju prvu cvjetnu kompoziciju, osjetit će izvjesno zadovoljstvo i kod svakog pogleda na »svoju« vazu osjetit će veći užitak nego da imaju na stolu najuspjeliji cvjetni aranžman, koji je složio stručnjak u trgovini cvijeća.

Za uspješno slaganje trebamo osim dobre volje i izabranog cvijeća, cvatućih grana ili raznih plodova, i neka pomocna sredstva. To su, u prvom redu, dobro naoštrene vrtlarske škare, nož, kantica s dugim vratom, i konačno, umetak za vazu sama vaza, čime ćemo se malo opširnije pozabaviti.

Kad se u prolazu zaustavimo pred uređenim izlogom cvjetarne, pitamo se kako vješte vezačice u plitkim posudama, koje su danas naročito moderne, uspiju složiti često visoke kale, tulipane, ruže, krizanteme, gladiole i drugo cvijeće. Budući da široka i niska posuda ne pridržava cvijeće svojim rubom, kao što je to slučaj kod visolkih vaza, moramo ga na neki način učvrstiti. To postizavamo pomoću tzv. umetka, koji može biti od plastične mase, pečene gline, olovne žice, a može nam u tu svrhu vrlo dobro poslužiti mali komad pletene žice za ograde, koju presavijemo dva do tri puta i prilagođimo obliku posude, u koju želimo složiti cvijeće.

Isto tako će nam dobro poslužiti jast-učić od mahovine, koji napravomo tako da tankom cvjećarskom žicom vežemo šaku mahovine, dok ne dobijemo, već prema potrebi, manji ili veći jastučić prilagođen obliku posude ili vaze. Takav jastučić mora biti čvrst i kompaktan, a ako cvjetnu stapku ne možemo u nj utaknuti, pomoci ćemo si tako, da olovkom napravimo u jastučiću rupu, u koju utaknemo stapku i zatisnemo je mahovinom. Dakle, osim nabrojenog, za slaganje ovijeća trebamo još i olovku i cvjećarsiku, tzv. paljenu žicu razne debljine.

Kako negovati i sačuvati cvece u vazi?

Što se tiče vaza, one su poglavlje za sebe. Ima bezbroj mogućnosti da osim posuda koje su namijenjene izričito toj svrsi, za vazu upotrijebimo svaku staklenu, porcelansku, zemljanu, metalnu i tome slicnu posudu, da bi u njoj složili cvijeće. Između posude i cvijeća mora postojati osnovni sklad, koji mnogi od nas odmah uoče, a druigi će se s vremenom u tom uvježbati. Posuda mora biti takva da istakne ljepotu cvijeta koji se u njoj nalazi.

Kad dobijemo kitu lijepih ruža ili klinčića, odmah ćemo odlučiti gdje ćemo ih staviti. Pristojnost traži da takvo darovano cvijeće odmah pred darovaocem stavimo u svježu vodu i na taj način pokažemo da nas je dar obradovao i da vodimo brigu o njemu. Prije nego cvijeće stavimo u vazu obvezatno ga razvežemo. Kasnije, kad bude vremena, složit ćemo ga po svom ukusu.

Staklene i poroulanske vaze plemenita oblika i neupadljive boje poslužit će nam najbolje za takvo cvijeće. Kad nabavljamo vazu, razmislit ćemo odmah za koje cvijeće nam može poslužiti. S vremenom ćemo skupiti nekoliko primjeraka i tako se osiguirati za svaku priliku, a kad siteknemo izvjesno iskustvo u slaganju cvijeća, bez straha ćemo posegnuti i za raznim drugim posudama u kući. Za .slaganje cvijeća mogu nam poslužiti razne staklene, pa i zemljane ili kovane posude i pehari, zdjelice za voće, duboki tanjuri od majolike, čak i zemljani vrčići, plitke zdjelice i sl. Pomoću umetaka za vazu, možemo s malo truda izvesti najraznolikije kompozicije s cvijećem koje nam pružaju staklenici, cvjetne gredice, livade i šume.

Da bismo odrezano cvijeće što duže održali svježim potrebno je: da bude svježe u času kad ga dobijemo i da s njim pravilno postupamo. Ako sami nabavljamo cvijeće, a naročito skupo cvijeće u cvjetarni, moramo ga pažljivo pogledati. Ruže moraju biti čvrste, svježe, latice ne smiju biti vješto učvršćene žičanim kvacicama. Pupovi ruža ne smiju biti otvoreni, a kod svakog odrezanog cvijeta smeđi kraj stapke označuje da je cvijet već dugo rezan. Klinčiće npr. moramo kupiti potpuno rascvale, jer se u vazi teško otvaraju.

Međutim, to ne znači da im vanjske latice smiju biti obješene, niti cvjetna čaška napuknuta i cvijet uslijed toga deformiran. Naročito je važno da je proljetno i ljetno cvijeće svježe, jer ono i inače brzo vene. Ima cvjetova koji traju vrlo dugo, npr. cvijet orhideje. Ako je relativna vlaga zraka dovoljno velika, traje kod temperature 15―18° C i tri tjedna. Ako cvijet poinsetije ili euforbije nakon rezanja metnemo na čas u vruću vodu od oko 40° C, a onda oštrim nožem obnovimo kosi rez peteljke, držat će se vrlo dugo. Od jeftina cvijeća naročito dugo drže ivančice, gailardije, tritome, rudbekije itd.

Najbolje se drži cvijeće rezano rano ujutro, i odmah stavljeno u duboke posude s vodom. Prije toga uklone se suvišni listovi sa stapke., jer oni isparuju vodu i izazivaju uvenuće. Nakon toga se cvjetovi umotaju u svileni papir, a dršci u višestruki vlažni novinski papir i, konačno, u neki meki papir. Tako. pakovano cvijeće podnosi dulje transporte. Zimi moramo cvijeće koje iznosimo na hladni zrak dobro zaštititi višestrukim papirom.

Odrezano cvijeće će kasnije uvenuti ako se smanji isparavanje vode iz cvijeća. Pod pretpostavkom da smo nabavili ili dobiii cvijeće s kojim nakon rezanja praviilno postuipamo, kako je to naprijed opisano, moramo ga odmah staviti u posudu sa svježom vodom. Pirije toga uklonimo sa stapke sve suvišno lišće, da nam ne trune u vodi, ako to nije prije učinjeno, a isto tako obnovimo oštrim nožem kosi rez na stapci, kako bi što više povećali površinu pomoću koje cvjet prima vodu. Važno je da cvijeće stavimo u čistu posudu. Iza upotrebe treba svaku posudu u kojoj smo držali cvijeće oprati sapunicm i vrućom vodom, dobro nekoliko puta isplahnuti i osušiiti. Također treba uvijek oprati umetak za cvijeće, ako se ne služimo jastučićem od mahovine, koji nakon upotrebe bacimo.

Često griješe oni koji misle da je odrezanom cvijeću potrebna hladna voda. Uvijek stavljamo cvijeće u tempariranu vodu, tj. u vodu koja ima temperaturu prostorije u kojoj držimo cvijeće. Posude i vaze u kojima držimo cvijeće isto nadolijevamo temperiranom vodom, a izbjegavamo vodu direktno iz vodovoda.

Već smo spomenuli da treba stapke uvijek svježe odrezati. Kod jorgovana i raznih cvatućih grana dobro je drvenim batom zdrobiti donji dio grane, da povećamo površinu za upijanje vode. Treba paziiti da je taj zdrobljeni dio u aranžmanu potpuno u vodi. Kod ljubica i narcisa dobro je stapiku izbosti iglom. Ako kod premještanja iz posude u posudu rezano cvijeće ostaje dulje od 5―10 minuta izvan vode, moramo rez stapke obnoviti, jer samo na svježem presjeku cvijet upija vodu.

Cvjetovi mlječika, kao što je spomenuta euforbija, zatim razno cvatuće granje, ostat će dulje svježe, ako onaj dio koji dolazi u vodu spalimo na plamenu plina ili svijeće, ili ako ga duboko metnemo u vruću vodu i ostavimo ‘ako nekoliko sati ili preko noći. Prije slaganja odrežemo onda stapku do potrebne dužine.

Ako je moguće, moramo cvijeće u vazi držati na hladnom, svježem, ne pretamnom mjestu, jer dodrezano cvijeće još asimilira, diše, pa čak i rase, što se vrlo lijepo vidi kod tulipana u vazi. Svaki od nas želi da u prostoriji u kojoj živi i najviše se zadržava,ima posudu s ukusno složenim cvijećem, pa ćak i onda, ako uvjeti za cvijeće u njoj nisu najbolji. Međutim, onda bar preko noći treba cvijeće iznijeti u kupaonu ili koju drugu hladniiju prostoriju. Tu cvijeće najprije poprskamo mlakom vodom, a onda ga pokrijemo svilenim papirom. I preko dana, a naročito za ljetnih vrućina, dobro je cvijeće u vazi nekoliko puta prskati mlakom vodom. Naravno, da ćemo ga tom prilikom skinuti s poliranog namještaja i obaviti taj posao u kupaonici, kuhinji ili na balkonu.

Kod jorgovana i krizamtema izostavimo prskanje, jer se na cvijetu javljaju smeđe mrlje.

Vodu za ovijeće ne moramo svakodnevno mijenjati, ali je moramo nadolijevati da nadomjestimo onu vodu koja se isparila. Svakodnevno moramo uklanjati uvele cvjetove i listove, da nam kita cvijeća izgleda uvijek svježe i privlačno. Ako nam veci dio cvjetova u aranžmanu ocvate i uvene, moramo ga presložiti i od preostalih cvjetova složiti manji, ali svježi aranžman.

Kad ruže ili drugo skupo cvijeće počne venuti i objesi cvjetne glavice, pokušati ćemo ga osvježiti. Stapke iznova jako koso prikratimo i stavimo duboko, sve do cvjetne glavice u kabao s vodom, pokrijemo vlažnim svilenim papirom i ostavimo tako preko noći na hladnom mjestu. Ako nije njihovo vrijeme trajanja prošlo, do jutra će se osvježiti i moći ćemo ih ponovo složiti.

Kad se odlučimo da složimo vazu ili kakvu dirugu posudu s odrezanim cvijećem, najbolje je da sve što nam je u tu svrhu potrebno složimo na komad novinskog papira. Tu ćemo osim cvijeća prirediti vazu, nož, škare, žicu, umetke za vazu ili mahovinu za jastučić, olovku i kanticu s dugim grlom. Kad je posao gotov, lako ćemo skuipiti sve otpatke, suvišno lišće, mahovinu, komadiće žice i dr. i zajedno s papirom baciti u kantu za smeće. Na taj način ćemo uštedjeti neugodan posao čišćenja nakom slaganja cvijeća.

Kako i koje cveće međusobno kombinirati, u kakvu posudu…

Na bezbrojna pitanja kako i koje cvijeće međusobno kombinirati, u kakvu posudu itd. teško je odgovoriti. Može se navesti nekoliko općenitih pravila i primjera, a onda pustiti da individualni smisao za ljepotu i harmoniju svakog pojedinca samostalno stvara.

Doba velikih gustih kita cvijeća i prepunih vaza iz vremena naših baka je prošlo. Danas se nastoji s malim brojem cvjetova, koji imaju stapike razne dužiine, postići suvremene efekte u fonni i boji, koji su u skladu s prostorijom i prigodom za koju ih pripremamo.

Razno godišnje doba pruža nam najrazličitdje mogućnosti, samo ih treba znati pronaći i odabrati. Neosporno je, da su ruže, klinčići, gladiole i krizanteme ono cvijeće koje najčešće kupujem i darujemo. Pred kraj zime i u proljeće neko vrijeme na trzistu nalazimo lukovičasto cvijeće ― narcise, zumbule, tulipane, pa ljubiičice, anemone, a zatim razno poljsko proljetno cvijece; zvončiće, visibabe, jaglace, šafrane i macice, te razne cvatuce grane forsitija, cidonija ― (japanske dunje), raznih ukrasnih trešanja, jabuka i šljiva, magnoilija, a kasnije i jorgovan.

Tulipani, na primjer, ima u raznim bojama i oblicima omogućavaju da ih složimo na najrazličitije načine. U plitkoj ih zdjeli pomoću. umetka složimo tako, da neki slobodno padaju u luku, a druge pomoću žice, koju oprezno gurnemo kroz peteljku, ostavimo uspravno. Dolje nisko složimo nekoliiko već rascvalih cvjetova, na skraćeniim stapkama. Ili kombiniramo žute tuliipane s plavim i crvenim aneonama. Vrlo je lijepa kombinacija bijelih tulipana s ružičastim klinčićima razne duljine. Ako tome dodamo 1―2 vitice šarenog bršljana koji pada preko ruba posude, složit ćemo vrlo efektni aranžman.

Rjuže, kraljice cvijeća, mogu se prekrasno aranžirati. Moramo se samo osloboditi straha .da po koju stapku oštro prikratimo i na taj način omogućimo ljepši raspoređ cvjetova u posudi. Crvene .ruže i grančice mahonije sa smeđim lišćem predstavljaju lijep sklad boja. Treba pokušati u vazi složiti plavi različak s ružičastim ili crvenim ružama. Ne moramo uvijek samo plemenite vrste ruža stavljati u vazu. Ruže penjačice poliante i dr. mogu se također uspješno aranžirati.

U cvjetnom svibnju izbor se povećava; tu su đurđice, spomenak, divlji mak, i razno poljsko cvijeće, pa božuri, kokotac i drugo cvijeće kasnog proljeća. A kako bi bilo da za promjenu u keramički vrč stavimo rascvalu grančicu divljeg kestena? Sad je vrijeme kad možemo dati maha našim sposobnositima za slaganje cvijeća, ima ga u izoibilju jeftino je Ivančice, velikocvjetne i pune, mogu u lijepoj glinenoj vazi biti vrlo efektne.

A onda dolazi vrijeme gladiola, koje su jednako ljepe u visokoj kristalnoj ili u porcelanskoj vazi, kao i ako pojedinačne cvjetove, lijepe poput cvjetova orhideja, složimo u pliitku zdjelu. Možemo koji put uživati u več klasičnoj kombinaciji srvijetlih a tamnoplavih kokotića (Delphinium) i ružičastih gladiola. U jednostavnom zemljanom vrcu raznobojne cinije izgledaju isto lijepo. Njiihove krute šuplje peteljke često se povinu pod težinom cvjetne glavice. Tomu možemo lako pomoći da kroz glavicu u peteljku probodemo drvenu čačkalicu.

Kad se stane pribliižavati jesen, premda još uvijek ima cvijeća u izobilju, pomalo počinjemo skupljati na šetnjama i izletima glavice maka, češere, lijepu travu ii sl., da i zimi našoj sobi osiguramo neobičan bitniji ukras. U vazama, međutim, imamo kasno ljetno cvijeće; narančasti i žuti tagetes, kosmeju, dalije, rudbekije, a kasnije krizanteme, od kojih su naročito lijepe nove »New Island« vrste.

A u zimi ćemo na komadu debla 3―4 cm debelom, koji smo izglađili staklenim papirom, pomocu žice i držača učvrstiti nekoliko češera, dvije-tri grančice crnogorice i dodat ćemo samo 2―3 skupa crvena klinčića ili grančicu s crvenim plodovima, a za novo godišnje praiznike svijeću ili malu gljivicu od voska.

Kad se jednom od srca zainteresiramo za slaganje cvijeća, nećemo nikada ravnodušno proći kraj izloga cvjetarne. Tamo uvijek možemo vidjeti nove i lijepe komibinacije cvijeća, a zaitim cemo pokušati složiti isto takve, ili još ljepše.