Solanum
Potječe iz Brazila i Urugvaja, a botanički je srodan s rajčicom i krumpirom. Ovu jeftinu lončanicu uzgajamo radi lijepih koralno crvenih ili narančasto žutih okruglih plodova, koji se kod pravilnog uzgoja mogu nekoliko tjedana zadržati na biljci. Biljka je grmolika, sa sjajnim tamnozelenim lišćem. Ljeti se iz pupoljaka razviju neugledni bijeli cvjetići koji su po obliku nalik na cvijet krumpira.
Solanum obično nabavljamo kad su plodovi počeli sazrijevati ili su vec sasvim sazreli. Takvu biljku moramo držati na svijetlom, zračnom i svježem mjestu. Ako je držimo na toplom i tamnom, odbacit će lišće usprkos redovitu zalijevanju već nakon nekoliko dana. Međutim, da bi nam plodovi što dulje ostali lijepi i svježi, treba biljci osiigurati dovoljno vlage. Biljke obično uklonimo kad im otpadne plod i list, jer tu jeftinu lončanicu lako možemo dogodine opet nabaviti. Međutim, ako imamo lijepo izrasli primjerak, možemo pokušati i da prezimi.
Biljku držimo na svijetlom, ne suviše hladnom mjestu, i zalijevamo je tek toliko da se grumen ne osuši. Zalijevati treba uvijek odstajalom vodom. U proljeće ― tokom mjeseca ožujka ― biljku prikratimo i presadimo u dobru, hranjiivu vrtnu zemlju. Dobro je u lonac dodati žlicu rogovine, koja služi kao zaliha gnojiva polakog djelovanja. Preko ljeta biljke možemo stavki na prozorsku dasku, na balkon, terasu ili ih s loncem ukopati u vrtu. Da nam se u posljednjem slučaju ne bi prokorijenila, treba lonac ređovito okretati. U protivnom slučaju razvije se mnogo listova, a malo cvjetova i plodova.
Za cvatnje, tj. u kolovozu i rujnu, treba izbjegavati prskanje biljaka, da se na taj način potakne stvaranje plodova. Krajem rujna prikratimo vrhove izboja i na taj način spriječimo bujnii rast biiljke i potičemo je na stvaranje većih i krupnijih plodova. Početkom listopada unesemo biljku u sobu na svijetlo, svježe mjesto s umjereno vlažnim zrakom. Topli suhi zrak izaziva ispadanje listova i plodova.