Echeveria

Među sukulente koji se vrlo lako uzgajaju spadaju mnogobrojine sorte Echeveriae, eševerija, koje potječu iz Meksika. Neke od njih uzgajaju se samo radi lijepih lisnih rozeta koje čini debelo mesnato lišće, dok druge, kao Echeveria carnicolor imaju i lijepi cvijet. Ova zahvalna i dugotrajna sukulentna biljka ima plavozelenkaste listove koji s gornje strane imaju ružičaste mrlje. Krajem prosinca pa sve do ožujka izbijaju sa strane iz rozete 10―25 cm duge stapke koje nose uspravne narančaste zvončiće. Mali listići s peteljke kod najmanjeg dodira otpadaju i ako padnu na zemlju odmah se zakorijene, pa se iz njih razvijaju nove mlade biljke, koje već u istoj godini cvatu.

Ovu eševeriju nije teško uzgajati. Treba joj osigurati svijetlo sunčano mjesto i pažljivo, ne preobilno zalijevanje. Zimi se zalijeva još manje, a biljka se drži kod temperature od 10―13° C, udaljena od izvora topline.

Ako se eševeriju mora presaditi, jer je lonac postao premalen, onda je najbolje da to učinimo nakon cvatnje. Presađuje se u smjesu stare listovače i oštrog pijeska, finog vapna i nešto drvenoig uglja.

Druga lijepa vrsta eševerija je poznata pod imenom Echeveria metallica, koja je pravi ukras svake kućne zbirke sukulenata. Listovi su joj veliki, smeđeljiubičasti s metalnim sjajem, koji je najljepši onda, kad biljka stoji na punom svjetlu. Starije biljke cvatu u veljači. Na dugim stapkama razviju se svijetlo-crveni cvjetići.

Premda je i ovo biljka skromnih zahtjeva, ipak se mnogim ljubiteljima cvijeća dagodi, da se listovi osuše i otpadnu, pa od lijepe biljke pune listova ostane gola stabljika, koja samo na vrhu nosi lisnu rozetu. Do ove pojave dolazi kad je eševerija u pretoploj prostoriji, a nismo.je dovoljno zalijevah Zimi zato treba biljke držati u sobi u kojoj se ne loži na prozorskoj dasci, a ljeti ie najbolje ako biljka stoji vani na suncu i redovito dobiva potrebnu vodu, a svaka tri tjedna je prihranimo otopnom gnojiva.

Ako nam se usprkos svoj pažnji dogodi da eseverija izgubi donje listove, onda u proljeće lisnu rozetu na vrhu odrezemo nožem i kad se rana malo zasuši, utaknemo je u ostri pijesak, gdje se brzo zakorijeni. Zakorijenjenu biljku posadimo u prije opisanu smjesu zemlje, pa na taj način opet uzgojimo lijepu mladu baljku.