Hlorofitum
Pozmat je još pod imemom Phalangium comosum, (falangium) a vrtlari ga često oznacavaju Starim imenom Cordyline vivipara (kordiline) pod kojim cemo ga i u prodaji najčešće naći. Dugi, usiki, travi slični listovi hlorofituma mogu bifi zelene boje, ali su mnogo omiljeiniji bijelo prugasti tipovi.
Na dugim tvrdim izbojima stoje sitni ljiljanasti bijeli cvjetići, koje uklonimo čim ocvatu, a na istim se izbojima iz posebnih pupova razvijaju mlade biljke s listovima i korjenčićima, koje možemo u proljeće ili ljeti odrezati i posaditi u male lonce. Možemo ga razmnožavati i opreznim dijeljenjem jakih busenova. Korijen hlorofituma je podanak u kojem biljka sprema rezerve vode i hrane. Voli dosta veliki lonac, pa ga zato po potrebi presađujemo u snažnu, hranjivu, ilovastuzemlju.
Hlorofitum je vrlo otporna i skromna.biljka, pa spada među sobne biljke koje manje-više uspijevaju u svakoj prostoriji. Samo ne podnosi suvišnu vlagu, jer mu korijen, istrune. Ako .ga držimo u tamnoj prostoriji, listovi izgube -bijele pruge i poprime svoju temeljnu zelenu boju. Ljeti biljke vole svijetlo mjesto, jutamje sunce i puno vode, te redovito prihranj.ivanje. Zimi ih moramo zaštititi od smrzavanja, a po,dnose i hladnu i toplu prostoriju. Naravno, u .hladnoj ga proštoriji’ samo ‘malo zalijevamo, dok u loženoj prostoriji traži dosta vode..:Na.svjetlu raste’bujnije, ali uspijeva i na slabije osvijetljenom mjestu/na kojem uspi’jeva rijetiko koja druga sobna biljka.
Starije, već ocvale biljke s mnogobr6:j!nim izbojima na kojima suse razviie mlade biljčice izgledaju ‘vrlo idekorativno, ka’o viseće biljke.