Hibiskus
Pripada u porodicu sljezova a porijeklom je iz istočne Indije. Redovito ga ima u svim tropskim vrtovima, a i u Evropi se je prije više uzgajao. Danas ga još mnogo uzgajaju u Švedskoj.
Svojim prekrasnim ljevkastim cvjetovima, jednostavnim i punim, koji mogu biti ružičaste, narančaste ili žute boje, dočarava u naširn sobama bogatu floru dailekih. azijskih zemalja. Cvate tokom čitavog ljeta, od lipnja do rujna. Cvjetovi su prema vani otvoreni i zvonolika oblika s mnogo zlatnožutih prašnika. Listovi su rebrasti, na rubovima nazubljeni.
Ako nabavimo biljku s pupovima, moramo je postaviti na svijetlo lako zasjenjano mjesto. Kroz čitavo ljeto moiramo obilno zalijevati i gnojiti, da nam hibiskus dugo cvate. Ako nam biljka odbaci pupove, znači da gladuje, pa je moramo dohranjivati i presaditi u dobru plodnu zemlju, koju nabavimo kod vrtlara. Hibiskus treba da prezimi u dosta hladnom prostoru .kod 12-14°C. Koncem ožujka, nakon presađivanja, možemo ga unijeti u topliju sobu. Presađujemo ga u smjesu klijališne zemlje, livadnjače i pjeskovite ilovače. Presađeni hibiskus, kao što je spomenuto, treba držati na toplom i zaštićenom mjestu i češće ga treba prskati toplom vodom. Ako ga tako njegujemo, brzo iza presađivanja potjera i pokaže pupove.
Starije biljke moramo snažno prirezati da dobijemo zbite biljke s brojnim izbojima na kojima će procvasti mnogo cvjetova. Ako se ne prikraćuje i ne oblikuje krošnja, hibiskus može izrasti vrlo visoko, pa postaje neprikladan za uzgoj u stanu. Razmnožava se reznicama, koje se u toploj zemlji pod staklenim zvonom brzo zakorijene. Ako hibiskusu osiguramo svijetlo i toplo mjesto bez propuha, vlažan zrak koji postižemo prskanjem toplom vodom, i dovoljno hrane, može nam godinama cvasti.