Maranta
Maranta potječe iz toplih krajeva južne Amerike, a privlači nas svojim smaragdno zelenim lišćem, s tamnim baršunastim mrljama između lisnih žila. Mladi listovi izbijaju smotani kao cigare. Zbog njene osjetljivosti moramo je držati u toploj sobi, zaštićenu od direktinog sunca, i brinuti se da uvijek ima dovoljno vlage.
Najbolie ie da je stavimo u tanjur s vodom na pieokreniuti cvjetm podložak, aii tako da dno lonca ne stoji u vodi, jer mace korijen sagnjije. Budući da se u toploj sobi voda iz tanjura stalno isparuje, osigurana je maranti stalna vlaga, koju jos pojacavamo prskaniem lišća finim raspršivačem. Ovaj način vlazenja je bolji o direktnog zalijevanja jer u premokroj zemlji lako pocinje trunuti korijenov vrat i biljka u tom slučaju ugine.
Dobijemo li ili nabavimo marantu u cvjetnim aranzmanima s ostalim biljem najbolje je da je izvadimo iz takve skupme i posadimo u cvjetni lonac ili još bolje u plitku zemljanu zdjelicu u smesu treseta grube šumske zemlje, listovace grubog pijeska. Treba paziti da zdjela ima na dnu otvor za oticanje vode, a osim toga na dno zdjelice treba staviti dosta debeli sloj krhotina ili sljunka
Uspije li nam marantu sačuvati lijepom i neoštećenom tokom zime možemo je u proljeće.presaditi kako je prije opisano. Presađene biljke dok se ne zakorijene, treba držati u toplom, samo im treba osigurati dovoljno vlage.
Ljeti ovu osjetljivu biljku držimo stalno u sobi, na svijetlom mjestu, zaštićenu od sunca.
Subscribe
If you enjoyed this article, subscribe to receive more just like it.
