Peperomija

Peperomije potjecu iz tropskih prašuma Južne Amerike, gdje neke od njih žive na drveću kao epifiti, a druge na zemlji. Kao tipične biljke toplog staklenika, traže dosta topline, pa temperatura prostorije u kojoj ih držimo ne bi smjela pasti ispod 16°C. Osim topline trebaju peperomije vlažan zrak, koji im u toplim suvim sobama osiguravamo redovitim prskanjem, ili tako da lonac s peperomijom stavimo na preokrenuti cvjetni podložak u posudu s vodom. Treba paziti da voda ne dotiče cvjetni lonac. Neki uzgajivači su za lijevanje biljke potpuno izostavili i zamijenili prskanjem i osiguravanjem vlažnog zraka oko biljke. Peperomije ne vole jako sunce.

Premda na suncu ne uginu, postanu neugledne i gube svoju ljepotu. Međutim, to ne znači da ih možemo držati na taminom mjestu. Naprotiv, zimi, naročito vrste sa šarenim listom, treba uvijek držati na svijetlom mjestu. Ove biljke prikladne za sadnju u cvjetne zdjelice kao i za pojedinačni uzgoj ne zauzimaju puno mjesta, a radi vrlo, lijepog i interesamtinog lišca rado se kupuju unatoč nešto višoj cijeni.

Kod nas su se na tržištu pojavile u večem broju nakon II svjetskog rata. Cvjetovi nisu toliko liijepi koliko neobični i zanimljivi, jer se na vitkim stapkama izdižu iznad lišća u obliiku malih smeđih, zelenih ili bijelih metlica, jednostavnih ili razgranjenih. Među peperomijama, koje možemo nabaviti u našim cvjetarnama poznata je Peperomia marmorata sa zelenim srcolikim listovima, koji imaju duboke lisne žile d tanke dugačke smeđe metlice. Peperomia magnoliaefolia ima dosta veliko, debelo glatko lišće kao iz voska i zelenkaste metlice, a P.magnoiliaefolia variegata vrlo lijepe žutozeleno voštamo panaširano lišće. Izrastu u lijepe male grmice. Peperomia caperata s tamnozelenim vrlo interesantniim naboranim listićima i bijelim, često upravo bizarnim metlicama, jedna je od najomiljenijih vrsta. Peperomia metallica ima sivozeleno lišće metalna sjaja.

Sve peperomije rastu u laganoj pjeskovitoj smjesi klijališne zemlje i listovače. Ako je potrebno ipresađujemo ih u proljeće u ne prevelike lonce kojima na dno stavimo dosta. krhotima. Razmnožavati ih možamo lisnim reznicama. U proljeće odrežemo lišće i ostavimo oko 2 cm duge peteljke, koje utaknemo u smjesu listovače i pijeska, pokrijemo staklenkom za ukuhavanje i, dok se ne zakorijene, reznice držimo u tim malim »staklenicima« na kaminu ili na radijatoru.

Ne smijemo zaboravitd da zemlja mora biti uvijek umjereno vlažna, pa o tom treba voditi stalno brigu, s obzirom na to da ih držimo na jako toplom mjestu. Kada se na dnu lisne peteljke razviju male mlade biljčice, posadimo ih više zajedno u male lončiće u pjeskovitu listovaču. Peperomije uvijek uzgajamo u malim loncima i laganoj zemlji.