Amarilis

Amarilis potječe iz Srednje i Južne Amerike. U Evropu je donesen iz Brazilije oko godine 1918. pod imenom Amaryllis aulicum. Amarilis ima lukovice, uski dugi list, uspravnu čvrstu stapku, koja nosi upadljivo velike crvene, narančaste, bijele ili prugaste cvjetove. Prije se često uzgajao Hippeastrum robustum koji za razliku od Hippeastrum vittatum ima zelene uske listove, a cvjetovi su uvijek u parovima, jarko crvene boje, iznutra nježno zeleni sa žutim prašniciima, vrlo ugodna mirisa. cvate u svibnju i lipnju. Vrlo je otporan i ne zahtijeva mnogo njege.

Hippeastrum vittatum, naprotiv, cvate na gotovo bezliisnoj stapci, i to više cvjetova najedanput, a znatno je osjetljiviji od starih sorta.

Amarilis dosta rijetko možemo nabaviti u našim cvjetarnama. Lukovice smo prije uvozili, a sada se nađe tu i tamo u vrtlarijama ili pažljivom njegom sačuvan po kućama. Ako dobijemo cvatući amarilis, ne smijemo ga stavljati na direktno sunce. Treba ga držati na svijetlom sjenovitom mjestu, jer tada cvijet duže traje. Dobro ga je svakih osam dana zalijevati i prignojavati sa 2g rastopljenog kompiletnog gnojiva na 1 litru vode. Mjesto na kojemu ga držimo mora biti zračno, svijetlo, zaštićeno od propuha. Kad se pupovi otvore, počinju se razvijati listovi. Nakon cvatnje zaipočinje intenzivni rast,pa moramo biljku i dalje pažljivo njegovati, obilmo zalijevati i prignojavati sve dok lišće ne počne žutjeti, što uslijedi obično u mjesecu rujnu.

Ljeti možemo biljku držati na zaštićenu mjestu u vrtu ili na balkonu, a u ostalo vrijeme na prozoru. Ako amarilis stoji na prozoru okrenutom prema sjeveru, ne cvate. Kad listovi počnu venuti, prestanemo s prihranjem, a postepeno i sa zalijevanjem. Najkasnije početkom listopada odrežemo listove, najbolje žiletom, a lukovicu potpuno suhu pustimo da miruje kod 18-20 C od listopada do početka sjecnja . Nakon toga je posadimo u lonac nešto širi od lukovice, i to talko da dvije trećine lukovice viri iz zemlje.

Zemilja treba da je sastavljena od dva dijela listovače, jednog dijela rasprhlog gnoja i jednog dijela pijeska. Posađeriu lukovicu držimo u prostoriji kod 17-19° C i opirezno zalijevamo isve dok ne počinje debljati cvjetni pup na vrhu lukovice. Sada stavimo lonac s lukovicom na svijetli prozor. Kad je izboj visok kao dlan, počnemo jače zalijevati, a kad se cvjetovi otvore, počinjemo jedanput tjedno s prignojavanjem. Tvrda voda s puno vapna nije prikladna za zalijevanje, pa treba zalijevati kišnicom ili prekuhanom vodom.

Iako amarilis pravilno i s puno pažnje njegujemo, često se razvije samo lišće, a cvijet izostane. To se događa zato što lukovice dobivene križanjima i pospješivanjem izgube životnu snagu. Međutim, ne treba izgubiti volju, nego pažljivom njegom, propisnim zalijevanjem i prignojavanjem te pravodobnim zasušivanjem, uzgojiti amarilis za slijedeću godinu.