Cinerarija, senecio, pepeljuga
Cinerarija je biljka, koj.a procvate rano u proljeće, a nosi veliki broj cvjetova prekrasnih boja. Švi tonovi od ljubičaste do sasvim svijetloplave, crvene, ružičaste, bakarne s bijelom sredinom i obratno, zastupani su kod cinerarija, koje mogu biti velike ili malocvjetne, vdsoke ili niske forme.
Cinerarija potječe s Kanarinskih otoka iz Teneriffe. Tamo raste divlja na svježim brežuljcima na kojima nikada nema mraza. Ako je pravilno njegujemo, cvate nam .nekoliko tjedana i zamjenjuje rezano cvijeće u vazi, koje je u to doba godine dosta skupo. Sama cinerarija spada među jeftinije cvatuće lončanice. Nakon cvatnje biljka se osuši i treba je baciti. Dalji uzgoj se ne isplati, jer se uzgaja iz sjemena, a za uzgoj su potrebni staklenici, odgovarajuća toplina i naročiti životni uvjeti.
Cinerariju koju smo kupili ili dobili smjestit ćemo na najsvjetlije mjesto u sobi, ali ćemo paziti da je nikada ne izložimo direktnom sunčanom svjetlu:”Ako je stavimo na prozor koji obasjava podnevno sunce, osjetljivi zeljasti listovi brzo će se smotati i spustiti, a čitava će biljka ižgledati uvelo i brzo će ocvasti.
Njega biljke sastoji se u redovitu obilnu zalijevanju, a listove treba povremeno prskati da se održe svježi. Za cvatnje se može prihranjivati jedanput tjedno blagom otopinom gnojiva.
Ako je zrak u sobi suh, a lišće ne ovlažimo, cinerariju vrlo često napadnu lisne uši, koje najčešće kupimo zajedno s biljkom. Zato biljku treba kod kupnje pažljivo pregledati, a dobro je i preventivno prskati lišće otopinom od 20 g mekog kalijevog sapuna i 10 g špirita na 1 l vode. Ako nam se usprkos tome uši pojave treba lišće prskati nikotinskim sredstvima ili sredstvom protiv lisnih ušiju. Biljke koje ne zaštitimo od ušiju mnogo kraće traju.