Orhideja

Orhideje sipadaju u čarobni tajanstveni svijet itoplih tropskih prašuma i nije uobičajeno da ih (nađemo među sobnim biljkama. Pa ipaik, među mnogobrojnim vrstama koje, uglavmom, u prirodi rastu na zemljd, ima ih dos.ta koje su pralagođene za uzgoj u sobi. Sa tzv. epifitnim vrstama, koje rastu na drveću, nešto je teže, ali pravi pasionirani ljubitelj će i među njima naći takvu, koju s nešto truda može uzgajati u stanu.

Zbog .specifičnih uvjeta kojdi su potrebni za uspješan uzgoj orhideja, potrebno je prije nego ih nabavimo pročitati neku stručnu knjigu, stupiti u vezu sa specijalistom: uzgajačem, bilo profesionalnim, bilo amaterom. Ove biljke, naravno, neće uzgajati početnik, nego ljubitelji kućnog cvijeća s višegodišnjim iskustvom.

Ograničit ću se samo na kratak prikaz mogućnosti uzgoja orhideja u stanu, s nešto detaljnijim opisom uzgoja dviju najotpornijih vrsta, a to su Cypripedium insigne i Odontoglossum grande.

Najjednostavnije je uzgajati orhideje na prozorskoj dasci, ljeti na istočnom, a zimi na južnom prozoru. Zimi temperaitura sobe ne smije pasti ispod 10° C, a najpovoljnija je temperatura od 12-15° C. Iz ovog vddimo da temperatura nije falktor koji je najteže osigurati ovim tropskim ‘biljkama. Mnogo je teže održati u sobi poitrebnu vlagu, a da se na taj način ne ošteti namještaj i ostali predmeti. Da bismo donekle osigurali vlagu, najbolje je u limeni podložak pun vode staviti naopako okrenuti cvjetni lonac, a pa nanj tek smjestiti lonac s orhidejom. No usprkos tomu što voda koja se iz limenog podloška stalno isparuje vlaži zrak oko orhideje, treba je u doba vegetacije nekoliko puta dnevno prskati odstajalom mekom vodom, tj. vodom bez vapna, najbolje kišnicom. Iz blizine prozora treba ukloniti sve što je osjetljivo na vlagu.

U uzgoju je niajvažnije što pravilnije održavati razdoblje rasta i mirovanja, koje je karakteristicno za pojedine vrste. Orhideje naj’bolje rastu’u smjesi mahovine i usatnjenog korijena paprati, te nešto treseta ili listovače. Zemlju ne možemo sami prirediti, pa je treba nabavki kod stručnjaka vrtlara, najbolje kod specijaliziranog uzgajača orhideja.

Mnogo je jednostavnije i neusporedivo lakše uzgajati orhideje u specijalno izgrađenom staklenom prozoru, u kojem se može stalno održavati određena temperatura i vlaga. Isto tako je za uzgoj prikladna stakleaia veranda ili balkon, u kojem se može s malo izdataka i truda urediti pravi staklenik za orhideje.

Za uzgoj na prozoru koji se ne zagrejava (12-14°C) mogu se uzeti npr. Cymbidium aloifolium, Miltonia, Lycaste, Odontoglossum, Oncidium i druge.

U toplim zagrijavanim prozorima (16-20° C) uspješno se razvijaju Brassavola glauca, Calanthe, Gongora, Laelia i razni Paphiopedilumi. Jedan predstavnik Paphiopediluma i to Paphiopedilum ili Cypripeđium insigne može se dosta lako uzgojdti i na običnoj prozorskoj dasci, pa ćemo taj uzgoj malo opširnije opisati.

Cypnpedium insigne ili Paphiopedilum insigne, gospdna papučica jedna je od rijetlkih orhideja koja se može uzgajati i u sobi. Cvate zimi, a cvijet, koji je zelenkaste boje s brončamm mrljama, nalikuje na papučicu. Cvijet traje dugo ako biljku pravilno njegujemo. Najbolje je da je držimo :na prozoru u lumjereaio toploj sobi. Vlažni zrak, neophodan za život orhideja, osiguravamo tako da lončić s biljkom postavimo na preokrenuti cvjetni podložak koji se nalaizi u većam podlošku ili tanjuru punom vode. Za cvatnje biljku redovito zalijevamo, a iza cvatnje nastupa doba mirovanja od tri mjeseca, kada zalijevamo vrlo oprezno, tek toliko da se grumen potpuno ne osuši. Najbolje je biljku presaditi odmah nakon cvatnje. Ako to ne možemo povjeriti stručnjaku vrtlaru, treba da sami pokušamo.

U mali lonac stavimo do trećine krhotina starih lonaca, koje smo prije toga dobro oprali. Na to đolazi mješavina sjeckane mahovine (Sphagnum), sjeckanog korijenja paprati, a tome se doda pijeska i grube listovače. Korijenje biljke oprezno očistimo od stare zemlje, zatim biljku posadimo taiko da stoji nešto iznad ruba lonca. Odozgo se sve pokrije slojem mahovine.

Odontoglossum grande može se također uzgojiti u sobi, premda najbolje uspijeva u zagrijanom cvjetnom prozoru.

Cvjetovi bizarnog oblika smeđožute boje javljaju se u jesen i zimi, 5-6 na jednoj peteljci, stapci.

U prirodi raste Odontoglossum na drveću, pa razvija drugačije lišće i korijenje nego Cypredium koji raste na zemlji. Na dnu listova razviju se odebljali, tzv. lažni gomolji, koji su priiično široiki, šivozeleni s ljubičasitim mrljaima s donje strane. Iz svakog lažnog gomolja potjeraju po dva lista.

U sobi Odontoglossum traži puno svjetla, zaštitu od jakog sunca i umjerenu toplinu, zimi 7-10° C, a ljeti 15-17° C. Ljeti, kad je u punom rastu, treba ga obilno zalijevati i svakih 14 dana gnojiti otopinom umjeitnog iili prirodnog gnojiva. Za vrijeme mirovanja prije i poslije cvatnje zalijevamo manje, ali treba paziti da uvijek bude toliko vlage da se grumen ne osuši.

Svake dvije godine treba Odontoglossum presaditi u smjesu od dva dijela usitnjenog korijenja paprati i jednog dijela usitnjene mahovine (Sphagnum). Ovu smjesu treba dobro izmiješati i navlažiti raspršivačem. Na dno lonca treba staviti dosta krhotina.

Lonac s orhidejom može se staviti u veći lonac pun vlažnih ,krhotina ili na preokrenuti podložak u posudi s vodom.

Sav trud i pažnju koju smo posvetih uzgoju orhideje nadoknaddt će nam ponos i veselje, kad na našem prozru procvate ta tajanstvena biljka okružena čitavim nimbusom ljepote, egzotic nosti i vrijednosti.

U trgovačkim vrtlarijama orhideje se kod nas rijetko uzgajaju, specijalizirandh vrtlarija uopće. nemamo, pa se zato i na trzištu rijetko pojavljuju i postižu visoku cijenu. Uzgoj se ogranicava na ljubitelje amatere i profesionalne vrtlare, kojima. lsto tako kao i nestmčnjacima uzgoj predstavlja neku vrstu hobija.