Paprati

Paprati su biljke kojih u slobođnoj prirodi na citavoj zemlji ima mnogo vrsta. Neke od njih prilagodile su se životnim uvjetima u zatvorenom prostoru i vrlo su lijepe i dekoratiivne biljke, koje možemo uzgajati u pojedinaonim loncima ili u kombihaciji s drugim biljkama u modernim cvjetnim aranžmanima.

Od mnogobrojinih vrsta paprati za uzgoj u sobi prikladne su četiri i to: Adiantum ili djevojački vlas, Asplenium ili uzidna rutica, Nephrolepis exaltata i Pteris.

Sve paprati rastu u sjeni velikih vlažnih šuma, pa im zato kod uzgoja u sobi moramo, u prvom redu, osigurati dovoljno vlage, a zatim svijetlo mijesto zaštičeno od sunca. Paprati se i ljeti i zimi obilno zalijevaju, ali kod toga treba paziti da u podlošku nikađa ne stoji voda. Grumen u loncu mora biti uvijek vlažan, a isto je tako važna relativma vlaga zraka, pa zato paprati bolje uspijevaju u izgrađenom cvjetnom prozom 11 i u stakleniku nego u toplom suhom zraku ložene sobe. Da bismo im osigurali dovoljno vlage, potrebno je da ih više puta dnevno prskamo finim raspršivačem s mlakom vodom, a dobro je da stoje na preokrenutom cvjetnom podlošku u većem podlošku punom vode, ali tako da cvjetni lonac s biljkom ne dotiče vodu.

Paprat ne treba često presađivati. Od vremena na vrijeme potrebno je razrahliti gornji sloj zemlje u loncu, a kad ih presađujemo, uzimamo za sadnju propusnu zemlju, najbolje mješavinu
Listovače s klijališnom zemljoim, grubim tresetom i pijeskom. U lonce treba staviti dosta krhotina i samo ih rahlo napumiti zemljom.

Dobro prokorijenjene biljke mogu se lagano gnojiti, i to najbolje prirodnim gnojivima ili vrlo blagom rastopmom (0,5-1 g na 1 1 vode) umjetnih gnojiva, koja ne sadrže vapna.

Paprati možemo uzgajati u posudama obješenim na zid, ali najljepše su, kad im svjetlo dopire sa svih strana jednako, jer se u tom slučaju ne razviju jednostrano.

Kao što je sipomenuto, kao sobne biljke rnožemo uzgajaiti samo četiri vrste paiprati, i to:

Adiantum cuneatum, adiantum, djevojački vlas. Ova vrst paprati spada među najnježnije i najtražesnije sobne biljke. Na nježnim tamnim peteljkama nalaze se fini, minogobrojni lističi zelene boje. Što su listići sitniji, to je vrsta osjetljivija. Paprati ove vrste; najčešće se sade u razne zdjelice, zajedno sa drugim sobnim biljem. Vrlo je tešlko održati osjetljivi adiaintum u ovakvoj zajednici, pa ga je najbolje odmah izvaditi i posaditi u posebni lonac. U tom slučaju ima više izgleda da će se ta osjetljiva biljka iipak održati. Povoljnije je, ako dobijemo ili nabavimo snažnu biljku uzgojenu u cvjetnom loncu. Naročito je prikladna za uzgoj sorta »Gold-Else« sa zaokruženim listićima.

Što se najčešće događa s adianbumom, koji uzgajamo u stanu? Najčešće se lisitići osuše sasviim, jer ih izložimo ljeti žarkom suncu, a zimi pretoplom zraku u blizini peći. Međutim, svaki Ijubitelj zna da paprat općenito ne podnosi suhi zrak. Zato treba da se pobrinemo za dovoljmo vlage želimo li da mam naše sobne paprati budu bujne i svježe. Vlagu im osiguravamo na dva načina, tj. možemo ih nekoliko puta dnevno rositi fimim raspršivačem, ili ih postavimo u podložak napunjen vodom, tako da stoje na jednom manjem obrnutom podlošku. U toplim danima treba adiainitum obilno zalijevati, čaik i više puta dmevno, i držati ga zaštićanog od direktnog sunčanog osvjetljenja (zasjeniti). Zimi se može adiantum sasvim odrezati i pustiti da tako prezimi, a kad počne pamovo tjerati, treba biljke redovito svaka dva tjedna zalijevati otopinom gnojiva, pa se na taj način do kraja ljeta uzgoje vrlo lijepe i bujme biljke. Ukoliko se biljke ne odrežu do kraja, treba ih zimi držati na svijetlom mjestu, zaštićenom od strujamja zraka.

Ta dekorativma i nježna biljka, doista lijepo uzgojena, postat će poinos svakog ljubitelja.

Asplenium nidus, asplenium. Odlikuje se velikim, sjajnim, svijetlozeleoim lisitovima, koji su kožnati i cjeloviti, za razliku od drugih paprati koje gotovo redovito imaju rasperjano lišće. U sredini lisrta je jaka tammosmeđa lisna žila, koja je naročito jako razvijena u donjem dijelu. Listovi izlaze iz jednog mjesta.

Kao sve paprati i asplenium traži mnogo vlage i topline te ne podnosi direktno sunce. Ljeti ga treba obilno zalijevati jer se inače vrlo brzo osuši. Najibolje je da se u veću posudu s vodom postavi na preokrenuti podložak lonac s aspleniumom, tako da se paprati osigura potrebna vlaga što je toplija prostorija u kojoj biljka stoji, to je treba češće zalijevati. Ljeti se jedanput tjedno dohranjuje zalijevanjem otopinom gnojiva. Najbolje uspijevaju biljke koje često ne premještamo iz mjesta na mjesto.

Po potrebi treba ga presaditi u smjesu od tri dijela listovače, jednog dijela šumiske i dva dijela klijališne izemlje. Kod sadnje nije potrebno zemlju jako zbijati, jer paprati najbolje uspijevaju u rahlom tlu.

Nephrolepis exaltata, nefrolepis. Potječe iz tropske Amerike. Ova vrlo dakorativma, zahvalna biljka prikladina je i za slabije osvijetljena mjesta u s.tanu, koja upravo zbog toga želimo ukrasiti lijepom zelemom biljkom. No nefrolepis isto tako možemo uzgajati na svijetloj prozorskoj daisci, jer podnosi više svjetla od ostalih paprati.

Nefrolepis ima vrlo lijepo, fino razdijeljeno lišće, koje je kod sorte Nephrolepis Whitmannii sitno i kovrčavo. Između vanjskihlistova javljaju se izboji, na kojima se razviju male biljke, koje možemo odvojiti od matične biljke i posaditi u male lonce u smjesu šumske zemlje, starog gnoja i grubog pijeska. Nefrolepis treba, kao i ;sve paprati, mnogo vlage da bude uvijek lijep, svjež i zelen. Zato ga redovito zalijevamo i prskamo, naročito zimi, ako ga držimo u prostorijama koje zagrijavamo centralnim grijanjem, posgnuti su lijepi uspjesi, kad se nefro-lepis uzgajao.tako, da je stalno bio u posudi s vodom. Svakako uspjeh i lijep izgled biljke ovise o relativnoj vlazi zraka.

Ako nefrolepis i držimo na prozoru, nikad ga ne smijemo izložiti direktnom suncu, jer je kao i sve paprati, naučen na vlažnu polusjenu. U proljeće i Ijeti možemo ga svakih 14 dana dohranjivati otopdnom efrolepisu osiguramo pogodno mjesto da se na sve .strane može razvijati, s vremenom ćemo imati vrlo lijepu sobnu biljku.

Pteris, pteris. Potječe iz tropskog dijela Amerike, a ipak mu najviše odgovara sobna tamperatura od oko 10°C. Ova paprat koja se u ‘rgovimi javlja u mnogim formama, raste vrlo brzo, pa je godišnje treba i dva do tri puta presaditi. Dosta je osjetljiva, naročito na suhi top’.li zrak, zbog čega ju je u toplim sobama s centralnim loženjem, naročito u blizini radijatora, teško održavati.

Ako sobnim papratkna osiguramo dovoljno vlage u loncu i uzraku, razvit će se u bujne, vrlo dekorativne biljke.