Sobna loza (Ampelopsis orientalis)
Ova vrsta sobne loze ima lišće isto kao i divlje vrste loze, a isto tako stvara i sitne vitice kojima se prianja uz zid ili podlogu. U moderno uređenom stanu sve češće nailazimo na biljke penjačice ili biljke koje vise, pa se zato razne vrste loza sve češće uzgajaju kao sobno ukrasno bilje. Naročito su lijepe istočno-azijske vrste loze s :bijelošarenim i ružičastozelenim lišćem, koje su poznate pod imenom Ampalopsis heterophylla variegata elegans. Potrebno je napomenuti da su te šarenolisne vrste osjetljivije od ostalih. Sobnu lozu treba držati na svijetlom mjestu, a zaštititi je moramo samo od najjačeg podnevnog sunca.
Naročito je važno da se ne ugrije cvjetni lonac, jer biljka na to odmah reagira odbacivanjem lista. Ako se pravilno njeguje, sobna se loza može niz godina s uspjehom održati. Vrlo je prikladna za sadnju u obješenim posudama ili da se uspinje uz neki podložak drvene ljestvice i slično. Lisne plojike okreće uvijek prema svijetlu, pa je zato ne treba premještati, jer to biljku smeta. Za vrlo vrućih ljetnih dana treba je i po nekoliko puta, lagano zaliti, jer ako se zemlja osuši, listovi počnu padati, a mladi izboji uvenu i osuše se.
Zimi ne treba sobnu lozu držati u zagrijanoj prostoriji. Najibolje ju je držati na hladnom, jer nije potrebno da u to godišnje doba tjera. Naravno, da je u tom slučaju i rjeđe zalijevamo, tek toliko da se potpuno ne zasuši. Ako tokom zime listovi otpadnu, ne treba se zabrinjavati, jer će biljka u proljeće opet potjerati. U proljeće treba po potrebi biljku obrezati, a starije biljke presaditi u laganu humoznu zemlju. Sobne biljke nam redovito i prebrzo rastu, tako da s vremenom ne znamo kamo ćemo s njrma. Zato samo u iznimnim slućajevima kad želimo postići naroćito bujan rast, gnojimo lozu svakih 15 dana zalijevanjem otopinom gnojiva.
Subscribe
If you enjoyed this article, subscribe to receive more just like it.
